1Mojsije doe da upravi ove rijei svemu Izraelu: 2"Meni je danas sto dvadeset godina", - ree im. "Ne mogu vie izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Nee prijei ovog Jordana!' 3Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom e prijei; on e pred tobom potui one narode da ih otjerate s posjeda. Joua e pred tobom ii, kako je Jahve rekao. 4Jahve e postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uniti. 5Pred vas e ih Jahve poloiti, a vi ete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. 6Ohrabrite se i budite odluni! Ne bojte se i nemojte predati pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; nee te zapustiti niti e te ostaviti." 7Tada Mojsije zovnu Jouu pa mu ree pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odluan! Jer ti e ii s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da e im je dati; ti e im je predavati u batinu. 8Sam Jahve ide pred tobom; on e s tobom biti; nee te zapustiti niti e te ostaviti. Ne boj se i ne dri!" 9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Koveg saveza Jahvina, i svim izraelskim starjeinama. 10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, 11kad doe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proitaj ovaj Zakon u nazonosti svega Izraela. 12Saberi narod - ljude, ene, djecu i doljaka to bude u tvojim gradovima - da uju i da naue bojati se Jahve, Boga vaega, pa da dre i vre sve rijei ovog Zakona. 13Sinovi njihovi, koji to jo ne znaju, ut e i nauit e bojati se Jahve, Boga vaega, sve vrijeme dok budete ivjeli na zemlji to ete je, preavi Jordan, zaposjesti." 14Jahve ree Mojsiju: "Evo se blii vrijeme tvoje smrti. Zovni Jouu i naite se u atoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Joua dou u ator sastanka. 15U atoru pokae se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u ator. 16Jahve ree Mojsiju: "Evo e naskoro poinuti sa svojim ocima. A narod e se ovaj dii da ini blud idui za tuim bogovima one zemlje u koju e naskoro ui; mene e napustiti i prekrit e moj Savez to ga s njim sklopih. 17I onda e se izliti moj gnjev na nj. Ostavit u ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu prodirani. Snai e ih mnoga zla i nevolje i onda e rei: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga to Bog moj nije u mojoj sredini?' 18A ja u sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla to ga budu inili okreui se drugim bogovima. 19Piite sada sebi ovu pjesmu. Neka je naue Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 20Kad ih dovedem u zemlju kojom tee med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut e se oni drugim bogovima i njima e iskazivati tovanje; mene e prezreti i prekriti moj Savez. 21A kad ih snau mnoge nesree i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo nee nikada zaboraviti, pruit e svjedoanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i to ve danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeah." 22Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i naui Izraelce pjesmi. 23Nunovu sinu Joui naloi: "Ohrabri se i budi odluan! Jer ti e uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja u biti s tobom." 24Kad Mojsije napisa rijei ovoga Zakona u knjigu, 25tada naredi Levijevcima, koji su nosili Koveg saveza Jahvina: 26"Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloite je uz Koveg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! 27Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu iju. Evo i danas, dok jo s vama ivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neete kad ja umrem! 28Saberite k meni sve starjeine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove ui kaem ove rijei te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 29Jer znam ja da ete se nakon moje smrti izopaiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesrea e vas snai u buduim vremenima kad budete inili to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih." 30A onda, na ui sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rijei ove pjesme: