1Mojsije sazva sav Izrael te im ree: "uj, Izraele, naredbe i zapovijedi to ih danas izriem u tvoje ui! Nauite ih, drite i vrite. 2Jahve, Bog na, sklopio je s nama Savez na Horebu. 3Nije Jahve sklopio taj Savez s naim oevima, nego ba s nama svima koji smo danas ovdje ivi. 4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 5Ja sam u ono vrijeme stajao izmeu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijei, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: 6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. 7Nemoj imati drugih bogova uz mene! 8Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, 10a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. 11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 12Dan subotnji obdravaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13est dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo ivine tvoje, niti doljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoinuti i sluga tvoj, i slukinja tvoja kao i ti. 15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan subotnji. 16Potuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 17Ne ubij! 18Ne uini preljuba! 19Ne ukradi! 20Ne svjedoi lano na blinjega svoga! 21Ne poeli ene blinjega svoga! Ne poeli kue blinjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga.'

22Te je rijei na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vaem zboru. Nita nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploe te ih predao meni. 23A onda, kad uste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupie svi vai plemenski glavari i vae starjeine 24pa rekoe: 'Jahve, Bog na, oitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veliajnost; uli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da ovjek moe ostati na ivotu iako mu Bog govori. 25A sad, zato da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao prodrijeti; budemo li dalje sluali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. 26Jer, koji je smrtnik ikad sluao glas Boga ivoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na ivotu? 27Ti se primakni i sluaj sve to e ti rei Jahve, Bog na. A onda ti nama kai sve to tebi Jahve, Bog na, rekne, i mi emo to posluati i izvriti.' 28Jahve je uo vae rijei kad ste mi govorili pa mi ree: 'uo sam rijei to ih je taj narod tebi upravio. Sve to su rekli dobro je. 29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dre sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! 30Hajde, reci im: Vratite se u svoje atore! 31A ti ostani ovdje kod mene; kazat u ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima e ih pouiti i koje e oni vriti u zemlji to im je dajem u posjed.' 32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va, naloio! Ne skreite ni desno ni lijevo. 33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va, oznaio, da tako uzmognete ivjeti, imati sreu i dug ivot u zemlji koju ete zaposjesti.