1Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide da je zaposjedne i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgaane, Amorejce, Kanaance, Periane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i jaih od tebe - 2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. 3Ne sklapaj enidbe s njima, ne udavaj svoje keri za njihova sina niti eni svoga sina njihovom keri; 4jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on sluio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. 5Nego ovako uinite prema njima: poruite njihove rtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove aere poupajte a njihove kumire spalite. 6Ta ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim narodima koji su na zemlji bude njegov predragi vlastiti narod. 7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato to biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - 8nego zato to vas Jahve ljubi i dri zakletvu kojom se zakleo vaim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kue ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. 9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dri svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuu koljena onima koji ga ljube i dre njegove zapovijedi. 10A onima koji ga mrze uzvraa izravno njima samima; unitava bez odgaanja onoga koji ga mrzi: uzvraa izravno njemu samomu. 11Stoga dri zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaem da ih vri. 12A za nagradu - bude li sluao ove naloge, drao ih te izvravao - Jahve, Bog tvoj, drat e ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 13Ljubit e te, blagoslivljati i razmnaati; blagoslivljat e plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: ito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da e je tebi dati. 14Bit e blagoslovljen nad sve narode; nee u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni meu tvojom eljadi ni meu stokom tvojom. 15Jahve e od tebe maknuti svaku bolest; nee na te pustiti ni jedno od stranih zala egipatskih za koja zna nego e njima pritiskati one koji te mrze. 16Unitavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne saaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. 17Moda e u svome srcu rei: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako u ih onda protjerati?' 18Ne boj ih se! Sjeti se to je Jahve, Bog tvoj, uinio faraonu i svemu Egiptu! 19Pomisli na velike kunje to si ih vidio na svoje oi; na one znakove i udesa pa na jaku ruku i ispruenu miicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako e Jahve, Bog tvoj, uiniti sa svim narodima kojih se plai. 20Povrh toga, meu njih e Jahve, Bog tvoj, slati strljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. 21Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. 22Malo e pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe unititi one narode; i nee ih moi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnoile. 23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi e ih predati i meu njih unositi stravu dok ne budu uniteni. 24I njihove e kraljeve predati u tvoje ruke da zatre ime njihovo pod nebom. Nijedan se nee odrati pred tobom dok ih ne uniti. 25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom to je na njima; ne uzimlji ga da ne bude njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. 26Ne unosi gnusobe u svoju kuu da ne bude udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.