1Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jae je od mudrosti i asti. 2Mudrac kroi pravim putem, a luak krivim. 3Dovoljno je da luak poe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. 4Ako se na te digne vladaoev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost spreava velike grijehe. 5Ima zlo to ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: 6ludost se podie na najvia mjesta, a veliki zauzimaju niske poloaje. 7Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pjeice kao sluge. 8Tko jamu kopa, u nju pada; i tko rui zid, ujeda ga zmija. 9Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, moe nastradati. 10Kad zatupi eljezo i otrica mu nije nabruena, tada treba vie snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. 11Ako zmija ujede prije aranja, nita onda oparatelj ne koristi. 12Pune su miline rijei iz usta mudraca, a bezumnika upropauju njegove usne. 13On poinje svoje besjede ludou i svrava ih potpunim bezumljem. 14Luak previe govori: ovjek ne poznaje budunost, i tko mu moe kazati to e poslije njega biti? 15Luake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne moe u grad. 16Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se ve ujutro goste. 17Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. 18S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokinjava kua. 19Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava ivot, a novci pribavljaju sve. 20Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj lonici ne kuni bogataa, jer e ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.