1Baci kruh svoj na vodu i nai e ga poslije mnogo vremena. 2Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne zna kakvo e zlo zadesiti zemlju. 3Kad se oblaci napune kiom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. 4Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne anje. 5Kao to ne zna koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne ene, tako ne zna ni djela Boga koji sve tvori. 6Ujutro sij svoje sjeme, a naveer nek' ti ruka ne poiva. Jer ne zna da li e biti bolje ovo ili ono, ili e oboje biti jednako dobro. 7Ljupka je svjetlost i ugodno je oima vidjeti sunce. 8Ali ako ovjek ivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da e tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve to e doi. 9Zato se raduj, mladiu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenatva; idi putovima svoga srca i slijedi elje svojih oiju; ali znaj da e ti za sve to suditi Bog. 10Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.