1Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. 2Vrijeme raanja i vrijeme umiranja; vrijeme saenja i vrijeme upanja posaenog. 3Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeenja; vrijeme ruenja i vrijeme graenja. 4Vrijeme plaa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. 5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. 6Vrijeme traenja i vrijeme gubljenja; vrijeme uvanja i vrijeme odbacivanja. 7Vrijeme deranja i vrijeme ijenja; vrijeme utnje i vrijeme govorenja. 8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mrnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 9Koja je posleniku korist od njegovih napora? 10Razmiljam o munoj zadai to je Bog zadade sinovima ljudskim. 11Sve to on ini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio ovjeku uvid u vjekove, ovjek ne moe dokuiti djela koja Boga ini od poetka do kraja. 12Znam da nije druge sree ovjeku osim da se veseli i ini dobro za svojega ivota. 13I kad ovjek jede i pije i uiva u svojem radu, i to je Boji dar. 14I znam da sve to Bog ini, ini za stalno. Tome se nita dodati ne moe niti mu se moe oduzeti; a Bog ini tako da ga se boje. 15to biva, ve bijae, i to e biti, ve je bilo; a Bog obnavlja to je prohujalo. 16Jo vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloinac. 17Zato rekoh u sebi: "Bog e suditi i pravedniku i zloincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i in." 18Jo rekoh u sebi: "Ljudi se ponaaju tako da Bog moe pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." 19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i diu jednakim dahom, i ovjek niim ne nadmauje zvijer, jer sve je ispraznost. 20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraaju. 21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? 22Uviam da ovjeku druge sree nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko e ga dovesti do toga da dozna to e biti poslije njega?