1Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se ine pod suncem, i gle, suze potlaenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaiteljske ruke, a zatitnika niotkuda. 2Zato sretnima smatram mrtve koji su ve pomrli; sretniji su od ivih to jo ive. 3A od obojih je sretniji onaj koji jo nije postao, koji nije vidio zlih djela to se ine pod suncem. 4Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja ovjeku zavist njegova blinjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 5Bezumnik prekrii ruke i izjeda sebe. 6Bolja je puna aka u miru nego obje pregrti muna rada i puste tlapnje. 7I jo jednu opazih ispraznost pod suncem: 8ovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muim i uskraujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. 9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plau za svoj trud. 10Padne li jedan, drugi e ga podii; a teko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. 11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako e se samac zagrijati? 12I ako tko udari na jednoga, dvojica e mu se oprijeti; i trostruko se ue ne kida brzo. 13Bolji je mladi siromaan a mudar nego kralj star a lud, koji vie ne zna za savjet. 14Jer mladi moe izii iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. 15Opazih kako svi koji ive i hode pod suncem pristaju uz mladia, uz nastupnika koji ga naslijedi. 16On stupa na elo bezbrojnih podanika i kasniji se narataji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. 17Kad odlazi u Boji dom, pazi na korake svoje. Prii da mogne uti - rtva je valjanija nego prinos luaka, jer oni i ne znaju da ine zlo.