1Ne nagli ustima svojim i ne uri se s rijeima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato tedi svoje rijei. 2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnotva rijei. 3Kad zavjetuje togod Bogu, odmah to izvri, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. 4Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvriti zavjeta. 5Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anelom da je bilo nehotice. Zato pruati Bogu priliku da se srdi na rije tvoju i uniti djelo tvojih ruku? 6Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijei - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. 7Ako vidi gdje tlae siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne udi se tomu, jer nad visokim strai vii, a nad njim najvii. 8Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljitu. 9Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. 10Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim to ga oima gleda? 11Sladak je dan radii, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatau zaspati. 12I vidjeh teko zlo pod suncem: skupljeno blago to je na propast svojemu vlasniku. 13Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu to mu se rodi ne ostane nita. 14Gol je izaao iz utrobe majke svoje i tako e gol i otii kakav je i doao; nita nema od svega svojeg truda da ponese. 15I to je teko zlo to tako odlazi kako je i doao; pa kakva mu je korist to se u vjetar muio. 16Sve svoje dane ivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdbi. 17Ovo, stoga, zakljuujem: prava je srea ovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se mui pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuena. 18Pa ako je ovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uiva i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. 19Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog ivota, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.