1I vidjeh: ima jo jedno zlo pod suncem i teko titi ljude. 2Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poasti te ima sve to mu dua poeli, ali mu ne udijeli da to i uiva, nego uiva tuinac. To je ispraznost i grdna nevolja. 3I velim: bolje je nedonoe od onoga koji bi rodio stotinu djece i ivio mnogo godina, a sam se ne bi nauio dobra niti bi imao pogreba; 4jer je nedonoe uzalud dolo i u tamu otilo i ime mu je tamom pokriveno; 5sunca ak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. 6Pa kad bi takav ivio i dvije tisue godina, a svojeg dobra ne bi uivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? 7ovjek se trudi samo da bi jeo, a eludac njegov nikad da se nasiti. 8Jer po emu je mudrac bolji od luaka i to rei o siromahu koji se umije drati pred ljudima? 9Bolje je oima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 10to je ve bilo, ime ima; i zna se to je ovjek; i on se ne moe parbiti s jaim od sebe. 11to vie rijei, to vea ispraznost svega, i koja je od toga korist ovjeku? 12Tko zna to je dobro ovjeku u ivotu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno ivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko e kazati ovjeku to e biti poslije njega pod suncem?