1Nastavie put dok se ne pribliie Ninivi. 2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne zna li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3Potrimo nas dvojica prije tvoje ene i priredimo kuu: 4uzmi u ruku riblju u." Krenue, a pas za njima. 5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6Izdaleka ga opazi pa ree Tobitu: "Evo, vraa se sin tvoj i ovjek koji ga pratio." 7A Rafael ree Tobiji: "Znam da e otac tvoj otvoriti oi. 8Ribljom ui namai njegove oi, a on e ih, outjevi svrbe, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti." 9Dotle se Ana, potravi naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i ree mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga asa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakae. 10Tobit izie na vrata i spotae se, ali sin potra k njemu 11i pridra ga, razmaza u ocu preko oiju i kaza: "Hrabro, oe moj!" 12Kad ga oi zasvrbjee, protrlja ih, a iz oinjih mu se kutia oljutie bijele mrlje. 13Ugledavi sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: 14"Blagoslovljen da si, Boe, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti aneli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!" 15Njegov sin, sav sretan, ue u kuu te izvijesti oca o velikim dogaajima to su mu se zbili u Mediji. 16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajui Boga, poe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni to je progledao, a Tobit priznavae pred njima da mu se Bog smilovao. 17Kada Tobit doe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govorei joj: "Dobro dola, keri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!" 18I velika radost obuze svu brau njegovu u Ninivi. 19A dooe i Ahikar i njegov neak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.