1Tobija odgovori ocu: "Oe moj, uinit u sve to si mi naredio. 2Samo, kako u preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen." 3Onda mu otac dade zadunicu i ree: "Potrai ovjeka koji e ii s tobom, a ja u ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac." 4Tobija ode da potrai takva ovjeka i nae Rafaela. Tobija nije znao da je to aneo Boji. 5I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Zna li put onamo?" 6Aneo mu odvrati: "Bih. Poi u s tobom. Znam put, bijah ve gost naega brata Gabaela." 7Tobija mu ree: "Poekaj da javim ocu." 8Aneo mu kaza: "Idi i ne zadravaj se." 9Onda Tobija ode ocu te mu ree: "Evo, naao sam onoga koji e ii sa mnom." A otac e mu: "Dovedi ga meni da ujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac." 10Tobija ga zovnu, pa kad on ue, zagrlie se. 11Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripada? Kai mi!" 12On mu odgovori: "Trai li rod i obitelj ili nekoga koji e za nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit e mu na to: "Brate, hou da znam koji su ti preci i kako se zove." 13A on e: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje brae." 14Tobit mu kaza: "Dobro mi doao! I ne ljuti se na me zato to sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo ili zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikaemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zali na stranputicu. Braa su ti ljudi valjani. Pripada plemenitu rodu. 15Ali mi kai kakvu u ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve to je potrebno tebi i mome sinu. 16I jo u ti dodati neto povrh plae kad se vratite ivi i zdravi." 17Dogovorie se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I ree mu njegov otac: "Idi s ovim ovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i aneo njegov pratio vas!" 18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Zato si dopustio da nam sin ode? Nije li on tap naih ruku kad ulazi i izlazi pred nama? 19Ne bilo toga novca, smee je prema naem sinu. 20Ta ovo to nas je Bog ostavio u ivotu - dosta nam je." 21Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit e se on iv i zdrav i tvoje e ga oi opet ugledati. 22Ta prati ga dobar aneo i njegovo e putovanje biti sretno, vratit e se iv i zdrav." 23Onda ona prestade plakati.