1Kralj i Haman dooe na gozbu kraljici Esteri. 2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, ree kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit e ti udovoljena! Koja je tvoja elja? Ako je i pola kraljevstva, bit e ti!" 3Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, nala milost u tvojim oima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni ivot, a u ime elje moj narod! 4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, unitenje. Da smo predani u roblje, utjela bih jer nevolja ne bi bila tetna po kralja." 5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rije pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo to uiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" 6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palae. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj ivot, jer je uvidio da je njegova nesrea pred kraljem gotova. 8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijae pao na poivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokuava jo i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek to su te rijei izletjele iz kraljevih usta, pokrie lice Hamanu. 9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u slubi kraljevoj: "Eno i vjeala to ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kue i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" 10Hamana objesie na vjeala koja bijae pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdba utia.