1Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvrena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji idova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: idovi zavladae nad neprijateljima svojim. 2idovi se sakupie po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su traili njihovu propast. I nitko se nije usuivao da im prui otpor, jer je sve narode spopao strah od idova. 3Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljai i inovnici kraljevi titili idove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. 4Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama irio se glas da Mordokaj postaje sve moniji. 5idovi, dakle, udarie maem po svim svojim neprijateljima, sasjekoe ih i zatre; sa svojim mrziteljima postupie kako im se htjelo. 6Samo u tvravi Suzi smakoe i zatre idovi pet stotina ljudi; 7pogubie Parandatu, Dalfona, Aspatu, 8Poratu, Adaliju, Aridatu, 9Parmatu, Arisaja, Aridaja, Jezatu 10i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja idova. Ali se ne pojagmie za plijenom. 11Toga istog dana, doznavi za broj ubijenih u tvravi Suzi, 12kralj ree kraljici Esteri: "U tvravi Suzi idovi su smaknuli i unitili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. to su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit e usliana! Koja je tvoja elja? Bit e ispunjena!" 13"Ako je kralju po volji," ree Estera, "neka se idovima koji ive u Suzi dopusti jo sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." 14Kralj naredi da se tako uini: zakon bi u Suzi proglaen i deset Hamanovih sinova objeeno. 15Tako se idovi Suze sakupie i etrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobie u Suzi jo tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmie za plijenom. 16Ostali idovi, oni koji su ivjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupie se da brane svoje ivote i mir od neprijatelja: pobie sedamdeset i pet tisua dumana. Ali se ni tada ne pojagmie za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. 17etrnaestoga dana idovi su mirovali: to bijae dan gozbe i veselja. 18idovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i etrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. 19Zbog toga idovi pripoljci, oni koji ive po neutvrenim selima, blagdanski svetkuju etrnaesti dan mjeseca Adara veselei se i gozbujui i meu sobom izmjenjujui darove. [19a] A koji ive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujui meu sobom darove. 20Mordokaj opisa te dogaaje i upravi pisma idovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. 21Naloio im je da etrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave 22kao dane u kojima su idovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo alovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujui meu sobom darove i dijelei poklone ubogima. 23idovi prihvatie da dre ono to su ve sami od sebe poeli slaviti i o emu im je pisao Mordokaj: 24"Haman, sin Hamdatin, Agaanin, progonitelj svih idova, kako je bio naumio sve ih unititi, baci 'Pur', to jest drijeb, za njihovo smaknue i zator; 25ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum to ga bijae zasnovao protiv idova i neka bude objeen, on i sinovi njegovi.'" 26Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijei Pur. Zato prema svem sadraju toga pisma i prema onome to su vidjeli i to im bijae preneseno 27idovi se neopozivo obvezae i prihvatie za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udruili da e svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. 28Te dane valja slaviti i njih se sjeati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju ieznuti ispred idova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. 29Kraljica Estera, ki Abihailova, i idov Mordokaj pisali su to to snanije da tako jo jednom potkrijepe pismo o Purimu. 30Pisma su poslali svim idovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 31da obdravaju te dane Purima u njihovo odreeno vrijeme, kako su to odredili idov Mordokaj i kraljica Estera, i da dre post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.