1Ree Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uinio sam da njemu i njegovim slubenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meu njima; 2da moe pripovjedati svome sinu i svome unuku to sam uinio Egipanima i kakva sam znamenja izvodio meu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." 3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kau mu: "Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle e odbijati da se preda mnom ponizi? Pusti moj narod da mi iskae tovanje. 4Jer ako ne pusti moga naroda, sutra u navesti skakavce na tvoju zemlju. 5Tako e prekriti povrinu da se zemlja od njih nee vidjeti. Pojest e ono to vam je iza tue ostalo; i ogolit e vam sva stabla to po polju rastu. 6Ispunit e ti sav dvor, kue tvojih slubenika i domove svih ostalih Egipana - takvo to ne vidjee ni tvoji oevi ni oevi tvojih oeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. 7"Dokle e nam ovaj ovjek biti stupica?" - rekoe faraonu njegovi slubenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskau tovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidi kako Egipat srlja u propast?" 8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im ree: "Idite! Iskaite tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko e sve ii?" 9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo odrati sveanost Jahvi." 10"Jahve bio s vama isto kao to i ja pustio da s vama pou i djeca!" - odgovori im. "Oito se vidi da vam nakana nije ista. 11Neemo tako! Nego mukarci neka odu i tovanje iskau Jahvi. To ste i traili." I otjeraju ih od faraona. 12Tada ree Jahve Mojsiju: "Prui ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje to jo ostade nakon tue!" 13Tako Mojsije podigne svoj tap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istoni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. 14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoi: toliko ih mnotvo nikad prije nije bilo niti e kada biti. 15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala to su bili ostali iza tue. Nita se vie nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. 16Bre-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im ree: "Sagrijeio sam protiv Jahve, vaega Boga, i vas! 17Oprostite mi uvredu jo samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bi!" 18Kad je Mojsije otiao od faraona, zazva Jahvu 19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. 21"Prui ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja e se moi opipati." 22Mojsije prui ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. 23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ivjeli sjala svjetlost. 24Pozva onda faraon Mojsija i ree: "Idi i tovanje iskai Jahvi! Ali vaa stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaa djeca neka idu s vama!" 25"Ti nas sam mora opskrbiti prinosima i rtvama paljenicama koje emo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. 26"Zato emo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak nee ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za rtvovanje Jahvi, Bogu naemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, to moramo Jahvi prinijeti." 27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. 28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vie na oi ne dolazi! Onoga dana kad mi se opet pojavi na oi, zaglavit e!" 29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vie neu vidjeti!"