1"Jo u samo jednom nedaom udariti faraona i Egipat", ree Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit e vas odavde. I vie: sam e vas odavde potjerati. 2Kai svijetu neka svaki ovjek ite od svoga susjeda i svaka ena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." 3Jahve uini te Egipani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvaen u egipatskoj zemlji, u oima faraonovih slubenika i u oima naroda. 4A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruuje Jahve: 'O ponoi proi u Egiptom. 5Svaki e prvoroenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut e i sve prvine od stoke. 6U svoj e zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti e kad poslije biti. 7Meu Izraelcima ni pas nee zalajati na ivo stvorenje: ni na ovjeka ni na ivotinju.' Po tome ete znati da Jahve lui Izraelca od Egipanina. 8Onda e svi ovi tvoji dvorani k meni doi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga u otii." I gnjevan ode od faraona. 9"Nee vas faraon posluati", ree Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnoila moja znamenja u zemlji egipatskoj." 10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije putao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.