1"Ovo su propisi koje treba da im izloi: 2Kad za roba kupi jednoga Hebreja, neka slui est godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 3Ako doe sam, neka sam i ode; ako li je oenjen, neka s njim ide i njegova ena. 4Ako mu gospodar nabavi enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo keri, i ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju enu i svoju djecu, neu da budem slobodan', 6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar ilom probui uho i neka mu trajno ostane u slubi. 7Kad ovjek proda svoju ker za ropkinju, neka se ona ne oslobaa kao i muki robovi. 8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa keri. 10Ako se oeni drugom, ne smije prvoj uskraivati hrane, odjee ili njezinih branih prava. 11Ne bude li joj inio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." 12"Tko god udari ovjeka pa ga usmrti, neka se smru kazni. 13Ali ako to ne uini hotimino, nego Bog pripusti da padne u njegovu aku, odredit u ti mjesto kamo moe pobjei. 14Tko hotimino navali na svoga blinjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga rtvenika da se pogubi. 15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru. 16Tko otme ovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadri - neka se kazni smru. 17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smru." 18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, 19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa tapom, onda onome koji ga je udario neka je oproteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemanje izljeenje. 20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom akom, mora snositi osvetu. 21Ali ako rob preivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasnitvo. 22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu enu te ona pobaci, ali druge tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odtetu koju zatrai njezin mu. On neka plati kako suci odrede. 23Bude li drugog zla, neka je kazna: ivot za ivot, 24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. 26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." 28"Kad govee ubode ovjeka ili enu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oproteno. 29Ali ako je to govee i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga uvao, pa ono usmrti ovjeka ili enu, neka se to govee kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 30Ako se vlasniku oznai otkupna cijena da svoj ivot iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 31Ubode li govee djeaka ili djevojicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih ekela, a govee neka se kamenuje. 33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne govee ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ivotinja neka njemu pripadne. 35Kad neije govee ubode govee drugome te ono ugine, onda neka prodaju ivo govee, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo govee neka meu sebe podijele. 36Ali ako se zna da je to govee i prije bolo, a njegov ga gospodar nije uvao, onda mora nadoknaditi govee za govee, dok e uginulo ivine biti njegovo." 37"Tko ukrade govee ili marvine od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno govee neka se vrati petero goveda, a za malo marvine etvero marvinadi.