1Onda Jahve ree Mojsiju: "Reci Aronu neka isprui svoju ruku sa tapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uini da abe navale na egipatsku zemlju." 2Aron prui svoju ruku povrh egipatskih voda, i abe izioe i prekrie zemlju egipatsku. 3Ali i vraari uinie tako svojim vraanjem, te abe navalie na egipatsku zemlju. 4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni abe od mene i moga puka, a ja u pustiti narod da prinese rtvu Jahvi." 5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoe da molim za te, za tvoje slubenike i za tvoj narod da se abe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." 6"Sutra", ree. "Neka bude kako kae", odvrati Mojsije, "da zna kako nitko nije kao Jahve, Bog na. 7abe e otii od tebe, od tvojih slubenika i tvoga naroda; ostat e samo u Rijeci." 8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog aba kojima je kaznio faraona. 9I Jahve uslia Mojsija, te abe pocrkaju po kuama, dvoritima i njivama. 10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. 11Kad je faraon vidio da je nastupilo olakanje, srce mu otvrdnu te ne poslua Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 12Onda e opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim tapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj." 13I uine tako: zamahne Aron rukom i tapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i ivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 14Vraari pokuae da svojim vraanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i ivotinje postanu plijenom komaraca. 15Tada vraari reknu faraonu: "To je prst Boji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije posluao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 16Onda Jahve ree Mojsiju: "Podrani ujutro, izii pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi tovanje iskae. 17Ako ne pusti moga naroda, pripustit u obade na te, na tvoje slubenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet e od obada. 18Ali u toga dana izuzeti goenski kraj, u kojem ivi moj narod, te se ondje obadi nee pojaviti, tako da zna da sam ja Jahve u sreditu zemlje. 19Tu u razliku napraviti izmeu svoga i tvoga naroda. To e znamenje biti sutra.'" 20I uini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih slubenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. 21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite rtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." 22"Ne dolikuje da tako uinimo", odgovori Mojsije. "rtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipane su svetogre. Kad bismo, dakle, na njihove oi prinosili rtve koje su Egipanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti rtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." 24"Pustit u vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete rtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" 25Nato odvrati Mojsije: "im odem od tebe, zazvat u Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih slubenika i njegova puka. Ali neka faraon vie ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese rtvu Jahvi." 26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 27I Jahve uini kako je Mojsije traio: s faraona, s njegovih slubenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. 28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.