1Tada Jahve ree Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi tovanje iskae. 2Ako ga ne pusti, nego ga i dalje bude zadravao, 3ruka Jahvina udarit e stranim pomorom po tvome blagu to je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. 4Razlikovat e Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipana, tako da nita to pripada Izraelcima nee stradati.'" 5Jahve je odredio i vrijeme, rekavi: "Sutra e Jahve izvesti ovo u zemlji." 6Sutradan Jahve tako i uini. Sva stoka Egipana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. 7Faraon je istraivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. 8Ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregrti pepela iz pei, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oima baci prema nebu. 9Od toga e nastati sitna praina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima e i na ivotinjama izazivati otekline i stvarati ireve s kraja na kraj Egipta." 10Tako oni uzee pepela iz pei i dooe pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s irevima prekrie ljude i ivotinje. 11Ni arobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i arobnjaci, kao i ostali Egipani, bili prekriveni irevima. 12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslua Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. 13Tada Jahve ree Mojsiju: "Podrani ujutro, izii pred faraona i reci mu: 'Ovako poruuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi tovanje iskae. 14Ako ih ne pusti, sva zla svoja navalit u ovaj put na te, na tvoje slubenike i tvoj puk, tako da spozna da nema nikoga na svoj zemlji kao to sam ja. 15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. 16Potedio sam te da ti pokaem svoju mo i da se hvali moje ime po svoj zemlji. 17Ali se ti previe uzdie nad mojim narodom i prijei mu da ode. 18Sutra u ovo doba pustit u tuu tako stranu kakve u Egiptu jo nije bilo otkad je postao do sada. 19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve to je vani, na otvorenu. Sve to se nae u polju, bilo ovjek bilo ivine, ne bude li uvedeno unutra, poginut e kad tua zaspe po njima.'" 20Faraonovi slubenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. 21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. 22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Prui ruku prema nebu da udari tua po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ivotinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." 23Mojsije die svoj tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuu po zemlji Egipana. 24Tua je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. 25Tua pobi po svem Egiptu sve to je ostalo vani, ljude i ivotinje; uniti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. 26Samo u goenskom kraju, gdje su ivjeli Izraelci, nije bilo tue. 27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im ree: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. 28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuu, a ja u vas pustiti da idete. Neete vie dugo ostati." 29"Kad iziem iz grada", ree mu Mojsije, "dii u ruke prema Jahvi, pa e gromovi prestati, a ni tue vie nee biti, tako da zna da zemlja pripada Jahvi. 30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo se ne bojite Boga Jahve." 31I tako propade lan i jeam: jer jeam bijae u klasu, a lan u cvatu. 32Penica i ra nisu nastradali jer su ozima ita. 33Otiavi od faraona, Mojsije izie iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tua, a ni kia vie nije padala na zemlju. 34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tua i kia, opet padne u grijeh: i on i njegovi slubenici opet otvrdnu srcem. 35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.