1Godine tridesete, etvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvorie se nebesa i ja ugledah boanska vienja. 2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoe u izgnanstvo kralja Jojakima - 3rije Jahvina doe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. 4Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, buktei oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, neto nalik na sjajnu kovinu. 5Usred toga neto kao etiri bia, oblijem slina ovjeku; 6svako od njih sa etiri obraza, u svakoga etiri krila. 7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8Ispod krila imahu na sve etiri strane ruke ovjeje. I svako od njih etvero imae svoj obraz i svoja krila. 9Krila im se spajahu jedno s drugim. Idui, ne okretahu se: svako se naprijed kretae. 10I u sva etiri bijae lice ovjeje; u sva etiri zdesna lice lavlje; u sva etiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva etiri. 11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imae dva krila to se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12I svako iae samo naprijed. A iahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idui. 13A posred tih bia vidjelo se kao neko uareno ugljevlje, kao gorue zublje koje se meu njima kretahu; iz ognja sijevae i munje bljeskahu. 14Bia trahu i opet se vraahu poput munje. 15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od etiri bia po jedan toak. 16Tokovi bijahu slini krizolitu, sva etiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toak u drugome. 17U kretanju mogli su ii u sva etiri smjera a nisu se morali okretati. 18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oiju. 19Kad bi bia krenula, krenuli bi s njima i tokovi; kad bi se bia sa tla podigla, i tokovi se podizahu. 20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i tokovi podizali, jer duh bia bijae u tokovima. 21Pa kad su bia krenula, i tokovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i tokovi; kad se ona sa tla dizahu, i tokovi se s njima podizahu, jer duh bia bijae u tokovima. 22Nad glavama bia bijae neto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24uh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bia zaustavila, spustila bi krila. 25Sa svoda nad njihovim glavama ula se grmljavina. 26Ispod svoda nad njihovim glavama bijae neto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki ovjek. 27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova navie i od njegovih bokova nanie neto poput ognja i blijeska na sve strane. 28Taj blijesak na sve strane bijae poput duge to se za kinih dana javlja u oblaku. To bijae neto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh niice i uh glas koji mi govorae.