1Opet mi doe rije Jahvina: 2"Sine ovjeji! Ti boravi u rodu odmetnikom koji ima oi, a ne vidi, ui ima, a ne uje, jer su rod odmetniki. 3Zato, sine ovjeji, spremi izgnaniki zaveljaj i njima na oi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetniki. 4Obdan, njima na oi, iznesi zaveljaj, zaveljaj izgnaniki, a izii obno na njihove oi kao to se odlazi u izgnanstvo. 5Njima na oi prokopaj zid i kroza nj izai. 6I njima na oi vrgni zaveljaj na ramena i po mrkloj noi izii. Pokrij lice da ne vidi zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!" 7Uinih kako mi bijae zapovjeeno: obdan iznesoh zaveljaj, zaveljaj izgnaniki, a obno prokopah zid rukama i njima na oi po mrkloj noi vrgoh zaveljaj na ramena. 8Ujutro mi doe rije Jahvina: 9"Sine ovjeji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetniki: 'to to radi?' 10ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je prorotvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.' 11Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako e biti njima: svi ete se morati seliti u izgnanstvo! 12Knez njihov morat e vri zaveljaj na ramena i po mrkloj noi izai. Prokopat e zid da izae kroza nj i lice e pokriti rukama da oima ne vidi zemlje. 13Ja u mu razapeti mreu, i uhvatit e se u moju zamku, i odvest u ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on nee ugledati i ondje e ivot ostaviti. 14A sve one oko njega, pomagae i ete, rasprit u u sve vjetrove i svoj ma u trgnuti na njih. 15A kad ih rasprim meu narode i rasijem po zemljama, znat e da sam ja Jahve. 16Ipak, ostavit u nekolicinu koji e umai mau, gladi i kugi, da meu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'" 17I doe mi rije Jahvina: 18"Sine ovjeji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! 19I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto e jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer e im zemlja opustjeti i ostat e bez igdje iega s bezakonja itelja svojih. 20I svi gradovi, sada napueni, bit e poharani, a sva zemlja opustoena. I znat e da sam ja Jahve!'" 21I doe mi rije Jahvina: 22"Sine ovjeji, kakve su vam to prie o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od prorotva nita!' 23Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonat u te prie i nee se vie ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Blie se ve dani i sva e se prorotva moja ispuniti! 24Jer nee vie biti u domu Izraelovu varavih vienja, ni lanih prorotava kojima ljude bijahu zavodili. 25Jer to ja, Jahve Gospod, govorim, to e i biti, i rije se nee odgoditi! Da! Jo za vaih dana, rode odmetniki, rije u izgovoriti i izvriti.' Tako govori Jahve Gospod!" 26I doe mi rije Jahvina: 27"Sine ovjeji! Evo to se govori u domu Izraelovu: 'Vienje to ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!' 28Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rije moja nee se vie odgoditi! to rekoh, reeno je, i sve e se ispuniti!' - rije je Jahve Gospoda."