1I doe mi rije Jahvina: 2Sine ovjeji! Pokai Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4Kad si svijet ugledala, na dan roenja tvojega pupka ti ne odrezae niti te vodom oprae da te oiste; solju te ne osolie niti te povojima povie. 5Nijedno se oko na te ne saali niti se tko smilova da ti to uini, nego te na dan roenja tvojega gadnu bacie napolje. 6A ja prooh kraj tebe i vidjeh gdje se koprca u krvi. I rekoh ti dok si jo u krvi bila: 'ivi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'ivi! 7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnoih te, i ti se razraste i velika postade, i doe vrijeme da sazre. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si jo gola i naga bila. 8Prooh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Rairih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rije je Jahve Gospoda - i ti moja postade. 9Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10Obukoh te u arene haljine, na noge ti obuh sandale od fine koe; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12prstenom ti nos uresih, ui naunicama, a glavu ti ovjenah vijencem najljepim. 13I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brano, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! 14Glas o ljepoti tvojoj pue meu narodima, jer ti bijae tako lijepa u nakitu mojem to ga djenuh na tebe - rije je Jahve Gospoda. 15Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. 16Od haljina si svojih arene uzviice pravila i na njima se bludu odavala ... 17I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih naini sebi muke likove da s njima bludnii. 18Uze arene, vezene haljine da njima odjene kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. 19A hranu to ti je dadoh - najfinije brano, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijae - rije je Jahve Gospoda! 20Sinove si svoje i keri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijae tvoga bludnienja, 21pa si ak i djecu moju davala da se njima na ast kroz oganj provedu! 22U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. 23I povrh svega zla - Jao! Jao! rije je Jahve Gospoda - 24sagradi sebi humke, posvud die uzviice. 25Na svim raskrima podie uzviice i na njima blati svoju ljepotu, nudi se svakom prolazniku mnoe' svoje bludnienje. 26Bludu se podade sa sinovima Egipta, snana tijela, bludnienje si mnoila da me razjari. 27Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivi ti obrok hrane i predavi te bijesu tvojih mrziteljica, keri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. 28Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. 29Umnoila si bludnienje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. 30O, kako li slabo bijae tvoje srce - rije je Jahve Gospoda - kad injae ono to rade bludnice najrazvratnije. 31Na svim raskrsnicama humak sebi podie, posvuda sagradi sebi uzviice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plau bludniku, 32nego kao preljubnica: mjesto mua, strance si primala. 33Svima se bludnicama plaa, a ti si sama ljubavnike svoje plaala i jo si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dou odasvuda. 34Ti bijae bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plau bludniku, a nisu je tebi plaali. Toliko si bila opaka! 35Stoga, razvratnice, uj rije Jahvinu: 36Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova to si ih njima prinosila, 37evo, skupit u sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit u ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. 38Sudit u ti kao to se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. 39Predat u te u ruke njihove da porue tvoje humke, da razore uzviice tvoje. I zderat e sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. 40A zatim e na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijee maevima. 41Kue e ti ognjem spaliti i naoigled svim enama izvriti pravdu nad tobom. Tako u dokrajiti tvoje bludnienje, nee vie davati plau bludniku. 42Iskalit u gnjev svoj nad tobom i povui u svoju ljubomoru od tebe. Smirit u se i neu se vie gnjeviti. 43I jer se ne spomenu svoje mladosti, ve me svim tim izazivae, oborit u ti na glavu sve postupke tvoje - rije je Jahve Gospoda: nee vie dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! 44I sastavlja poslovica narugat e ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva ki.' 45Prava si ki svoje matere, koja ostavi mua i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostavie mueve svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijae, otac Amorejac: 46Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlaa sestra, sa kerima svojim zdesna ti stoji. 47A ti ne samo da si njihovim putem hodila i inila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - ve bijae od njih pokvarenija na svojim putovima. 48ivota mi mojega - rije je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kerima ne uini to si ti poinila zajedno sa kerima svojim. 49Evo opaina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrino ivljae ona i keri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 50Uzoholie se i gadosti pred oima mojim injahu, i zato ih zatrijeh, kao to vidje! 51A sestra ti Samarija ne poini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti poini vie gadosti nego one obje zajedno, opravdavi sestre svoje svojim gadostima. 52Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se vie od njih nagrdi, one izaoe pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. 53A ja u okrenuti udes njihov, udes Sodome i keri njenih, udes Samarije i keri njenih; i tvoj u udes okrenuti meu njima, 54da snosi sramotu svoju i da se postidi za sve to si poinila, njima na utjehu. 55Sestra tvoja Sodoma i keri njene vratit e se u stanje prijanje; sestra tvoja Samarija i keri njene vratit e se u stanje prijanje; ali i ti i keri tvoje vratit ete se u stanje prijanje. 56Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijae ponosita, 57prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kerima edomskim, susjedama njenim i kerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. 58Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rije je Jahve Gospoda!' 59Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit u s tobom onako kako ti uini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. 60Ali u se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom to ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit u s tobom Savez vjean. 61I ti e se opomenuti svojih putova i postidjet e se kad primi svoje sestre, stariju i mlau, koje u ti dati za keri, ali ne snagom tvog Saveza. 62Sklopit u s tobom savez svoj i znat e da sam ja Jahve, 63da se opomene i da se postidi i da od sramote vie ne otvori usta kad ti oprostim sve to uini! To je rije Jahve Gospoda.'"