1A ti, sine ovjeji, protui tualjkom za knezovima izraelskim. 2Reci: to bijae tvoja mati? Lavica meu lavovima, leala je meu laviima, hranei mladunad svoju. 3I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauiv se plijen derati, stade ljude prodirati! 4Narodi se protiv njega udruie, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoe u zemlju egipatsku. 5A kad mati vidje da uzalud eka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uini. 6ive' tako meu lavovima, i on lavom posta. Nauiv se plijen derati, stade ljude prodirati, 7utvrde im ruiti, pustoiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. 8Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoe i zamke mu postavie; i lav se uhvati u jamu njihovu. 9Okovana u kavez ga zatvorie, odvedoe kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoie, da mu se vie ne uje rika po gorama izraelskim. 10Mati tvoja bjee kao loza pokraj vode zasaena, rodna i granata od obilja vode! 11Imala je jaku granu za palicu vladalaku: uzdie se nad kronju, naoita visinom, mnotvom granica. 12Al' u gnjevu bjee iupana i na zemlju baena. Istonjak joj rod sasui: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. 13U pustinju bje presaena, u zemlju suhu, bezvodnu. 14Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema vie na njoj grane jake za palicu vladalaku." To je, evo tualjka, i ostat e tualjka.