1I doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv ume u kraju negepskom. 3Reci umi negepskoj: 'Posluaj rije Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit u usred tebe oganj i on e prodrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj nee utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. 4I svi e vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i nee se ugasiti.'" 5Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, ta oni e za mene rei: 'Evo opet prialice s priama!'" 6I doe mi rije Jahvina: 7"Sine ovjeji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetita i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut u ma iz korica, istrijebit u iz tebe sve - i pravedna i bezbona! 9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbona, trgnut u evo ma iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10I svako e tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao ma svoj iz korica i da ga vie neu u njih vratiti! 11A ti, sine ovjeji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oi! 12Ako li te zapitaju: 'to toliko kuka?' reci im: 'Zbog vijesti koja stie, od koje e sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utuen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, ve je tu!' Tako govori Jahve Gospod." 13I doe mi rije Jahvina: 14"Sine ovjeji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Ma! Ma! Naotren i osvjetlan! 15Za klanje naotren, osvjetlan da sijeva. 16Osvjetlan da ga ruka prihvati, ma naotren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. 17A ti, sine ovjeji, plai, narii! Jer, evo, ma je ve na narod moj isukan, ma na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom mau izrueni! Udri se stoga u slabine!' 18Doe kunja, i odbaenoga ezla vie biti nee - rije je Jahve Gospoda. 19A ti, sine ovjeji, prorokuj i rukama pljei. Neka se udvostrui, neka se utrostrui taj ma pokolja, ma pokolja golema to ih odasvud okruuje. 20Da zadru srca, da bude rtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio ma, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naotren. 21Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! 22I ja u pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!" 23I doe mi rije Jahvina: 24"Sine ovjeji, zacrtaj dva puta kuda da poe ma kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskru puta ka gradu stavi putokaz. 25Zacrtaj mau put da doe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvreni Jeruzalem. 26Jer kralj babilonski stoji na poetku puta, na raspuu dvaju putova, i pita znamenja - mijea strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27Znamenja mu u desnici kau: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28Ali e se njima uiniti da je znamenje lano, jer mu se zaklee na vjernost. Ali e ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se ulovie. 29Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeate na svoja bezakonja otkrivajui opaine i pokazujui grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeate, u njih ete se uloviti. 30A tebi, neasni i bezboniki knee izraelski, tebi doe dan i as posljednjega zloina.' 31Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloi kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit e uzvien, a tko bi gore, bit e ponien. 32Ruevine, ruevine, ruevine u postaviti kakvih nije bilo, dok ne doe onaj koji ima suditi, jer ja u mu predati sud.' 33Sine ovjeji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Ma! Ma za pokolj isukan i naotren da sijee, da kao munja sijeva, 34a tebi dotle isprazno viaju, la proriu - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doe dan i as posljednjega zloina! 35Ali vrati ma u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja u ti suditi. 36Ondje u na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vjetim zatornicima. 37I bit e hrana ognju, a krv e tvoja zemljom protjecati. I nitko te iv vie nee spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"