1I doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, hoe li suditi, hoe li suditi gradu krvnikom? Pokai mu sve gnusobe njegove! 3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade to u sebi krv toliku prolijeva i to svuda sebi kumire pravi da se okalja, kucnu as tvoj: 4krvlju to je proli ti sagrijei i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativi tako dane svoje i ubrzavi svoje godine. I zato u te sada uiniti sramotom meu narodima, ruglom po svim zemljama. 5I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat e se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' 6Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. 7I u tebi se vie ne potuje ni otac ni majka, doljake tlae, siroad i udovice u tebi zlostavljaju! 8Svetinje moje prezire, subote oskvrnjuje. 9U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe ine sramote. 10U tebi se raskriva sramota oeva, u tebi siluju ene dok su neiste. 11Jedan ini gadost sa enom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a trei u tebi siluje sestru, kerku oca svoga. 12Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzima ujam i pridatak, od blinjega silom otima, a mene zaboravlja - rije je Jahve Gospoda. 13Zato, evo, ja rukama pljeem nad plijenom to ga ti napljaka i nad krvlju to se lije u tebi. 14Jer, hoe li srce tvoje izdrati i hoe li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uinit u! 15Zato u te raspriti meu narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu neistou! 16I bit e opet moja batina naoigled naroda. I znat e da sam ja Jahve!'" 17Doe mi rije Jahvina: 18"Sine ovjeji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, eljezo i olovo u pei - svi su oni troska! 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit u vas, evo, u Jeruzalemu. 20Kao to se skuplja srebro, bakar, eljezo, olovo i kositar u pei te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako u i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, sloiti vas i rastaliti. 21Jest, skupit u vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 22Kao to se srebro u pei topi, tako ete se i vi u njemu rastopiti. I znat ete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'" 23Doe mi rije Jahvina: 24"Sine ovjeji, reci jo: 'Ti si zemlja jo neoiena, koju jo ne opra kia dana jarosnoga! 25Knezovi njezini, poput lavova to riu i plijen razdiru, ljude prodiru, otimlju im blago i dragocjenosti, mnoei udovice usred nje. 26Sveenici njezini ne potuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujui sveto od nesvetoga, ne uei se luiti neisto od istoga. Zanemarili su subote moje, bez asti sam u njihovoj sredini. 27Starjeine njezine, poput vukova to plijen razdiru i krv prolijevaju, upropauju ljude, lakomi na dobitak. 28A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim vienjima i lanim proricanjima zborei: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne ree. 29Imunici pak ine svakojaka nasilja i otimaine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a doljaka bespravno tlae. 30Traio sam meu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naoh nikoga. 31I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rije je Jahve Gospoda."