1Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, zapii ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3Pripovijedaj domu odmetnikom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! 4Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i plee! Napuni ga ponajboljim kostima! 5Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloi. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' 6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnikom, zahralu loncu s kojega se hra ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kocke! 7Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je praina mogla prekriti! 8Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' 9Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnikome, jer u veliku lomau naloiti! 10Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primijeaj zaina, nek' izgore i kosti! 11A zatim ga prazna na eravicu pristavi da mjed mu se usija i neistoa njegova sva se rastopi, da se uniti hra na njemu! 12Grdne li muke! Ali se velika hra ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oistiti, ali se ti ne htjede od grijeha oistiti; i zbog toga se vie nee oistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14Ja, Jahve, rekoh! I rije u ispuniti; neu popustiti: I neu se smilovati niti u se pokajati! Sudit u te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rije je Jahve Gospoda." 15I doe mi rije Jahvina: 16"Sine ovjeji, evo, nenadanom smru oduzet u ti radost oinju! Ne tuguj, ne plai i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne ali kao to se za mrtvima ali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi alobnike pogae." 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uvee mi ena umrije te sutradan uradih kao to mi bijae zapovjeeno. 19Narod me na to zapita: "Nee li nam rei to znai za nas to to ti radi?" 20Ja im odgovorih: "Doe mi rije Jahvina: 21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut u svoje Svetite, va ponos snani, radost vam oinju i enju due vae! I sinovi i keri koje ostaviste, od maa e pasti! 22Tada ete uraditi kao to i ja uradih: neete prekrivati brade i neete jesti alobnike pogae! 23Povit ete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neete vie tugovati ni plakati, nego ete iljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel e vam biti primjer: uinit ete sve to je i on inio. Kad se to zbude, spoznat ete da sam ja Jahve!' 25A ti, sine ovjeji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dinu radost njihovu, radost im oinju, slast due njihove, sinove i keri njihove - 26u taj e dan k tebi stii bjegunac da ti to dojavi! 27U taj e se dan tvoja usta otvoriti, i ti e tom bjeguncu progovoriti; nee vie biti nijem. I tako e im biti znak. I oni e spoznati da sam ja Jahve!"