1Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, jer Tir nad Jeruzalemom klicae: 'Ha, ha! Razbie se ta vrata naroda, i k meni se okrenue; obogatit u se: on je opustoen' - 3stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, dii u na te silne narode, kao to more valove die! 4Poruit e zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja u mu i prainu pomesti, nainit' od njega peinu golu! 5Bit e suilite mrea. Jer ja rekoh! - rije je Jahve Gospoda. I narodima plijen e postati. 6A sve keri njegove od maa e pasti u polju! Znat e da sam ja Jahve!' 7Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest u na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, etama i mnotvom naroda! 8Keri e tvoje u polju maem posjei! Protiv tebe dii e kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podi' protiv tebe titove. 9Na zidove e tvoje upraviti zidodere i tvoje e kule kukama oborit'! 10Od nebrojenih konja njegovih svega e te praina prekriti, a od tropota konjanika i tokova i bojnih kola njihovih zadrhtat e zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o to se prolazi kroz grad osvojen. 11Kopitima svojih konja zgazit e ti sve ulice; narod tvoj maem e pobiti i sruiti stupovlje tvoje. 12Poplijenit e bogatstvo tvoje, tvoje e razgrabiti blago! Razorit e tvoje zidine i kue tvoje divne sruiti! Kamenje, drvo, prainu tvoju u more e pobacati! 13A ja u prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa vie nee uti! 14Pretvorit u te u peinu golu, postat e suilite mrea. Vie se nikad nee podii, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rije je Jahve Gospoda." 15Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A nee li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? 16I nee li tada svi morski knezovi sii s prijestolja svojih, odbaciti svoje plateve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, drui bez prestanka, uasnuti tvojim udesom? 17A zatim e nad tobom zakukati i rei ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, to bijae tako moan na moru, ti i itelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? 18Sada na dan pada tvojega otoci e zadrhtati, otoci u moru prestravit e se zbog propasti tvoje!' 19Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima vie nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, 20spustit u te s onima koji su sili u grob, k narodu pradavnom, i smjestit u te u najdublje zemljine predjele, u vjenu samou, s onima to u grob sioe, da se vie ne vrati u zemlju ivih. 21Pretvorit u te u uas i vie te nee biti. Trait e te, ali te vie nikad nee nai!' - rije je Jahve Gospoda."