1I doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, kai knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti ree: 'Ja sam bog! Na bojem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako ovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednai s Bojim. 3Bjee, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! 4Mudrou svojom i razborom natee bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! 5Mudar li bijae trgovac, bogatstvo svoje namnoi! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.' 6Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Bojim izjednai, 7dovest u, evo, na te tuince najnasilnije meu narodima. Isukat e maeve na mudrost ti divnu, i ljepotu e ti okaljati, 8bacit e te u jamu da umre nasilnijom smru od onih to umiru na puini morskoj! 9Hoe li tada pred krvnikom rei: 'Ja sam bog'? ovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. 10Umrijet e smru neobrezanih od ruke tuinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rije je Jahve Gospoda." 11I doe mi rije Jahvina: 12"Sine ovjeji, zakukaj tualjku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bjee uzor savrenstva, pun mudrosti i udesno lijep! 13U Edenu, vrtu Bojem, ti ivljae, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Nainjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roenja bjehu pripravljeni. 14Postavih te kao raskriljena keruba zatitnika: bio si na svetoj gori Bojoj, hodio si posred ognjena kamenja. 15Savren bjee na putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne zae opaina. 16Obilno trgujui, napuni se nasiljem i sagrijei. Zato te zbacih s gore Boje, istrgoh te, kerube zatitnie, isred ognjenoga kamenja. 17Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. 18Mnotvom svog bezakonja, nepotenim trgovanjem oskvrnu svoja svetita! Pustih oganj posred tebe da te prodre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oi onih to te motre. 19Svi koji te poznaju meu narodima zgrozie se nad tobom! Jer ti strailo posta, nestade zauvijek.'" 20I doe mi rije Jahvina: 21"Sine ovjeji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. 22Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit u se usred tebe! I znat e se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvrim i svetost svoju pokaem u njemu. 23I poslat u na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi e posred njega padati od maa, koji ti odasvud prijeti, i znat e se tada da sam ja Jahve. 24I vie nee biti domu Izraelovu trna to ranjava nit' aoke to razdire meu svima uokolo koji ga preziru! I znat e se da sam ja Jahve!'" 25Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeu naroda po kojima su razasuti, oitovat u u njima svoju svetost pred oima naroda. I nastanit e se u svojoj zemlji to je dadoh sluzi svome Jakovu. 26I u njoj e ivjeti u miru, gradit e domove i saditi vinograde. ivjet e u pouzdanju dok budem izvrivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat e da sam ja Jahve, Bog njihov."