1Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. 3Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile to lei usred rijeka svojih. Ti ree: 'Rijeke su moje, sebi sam ih nainio.' 4I zato u ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljuti tvoje. Izvui u te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljuti. 5Bacit u u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo e poljsko pasti, nitko te nee podi' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat u te za hranu! 6I znat e svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bjee trska za oslonac domu Izraelovu! 7Kad te u ruku uhvatie, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te oslonie, ti prepue i bedra im sva izrani.' 8Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest u ma svoj na te, istrijebit u iz tebe i ljude i stoku! 9Sva e zemlja egipatska pusto biti i razvalina, i oni e znati da sam ja Jahve!' Jer ti ree: 'Rijeka je moja, sebi je nainih.' 10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pusto od Migdola do Sevana i do granice etiopske! 11Nee njome vie prolaziti noga ljudska ni noga ivotinjska, ostat e nenaseljena etrdeset godina. 12Od zemlje u egipatske nainiti pusto sred zemalja opustoenih, a gradovi njezini bit e etrdeset godina ruevine meu razvaljenim gradovima. I rasprit u Egipane meu narode i rasijat u ih po zemljama.' 13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine etrdeset godina, sakupit u opet sve Egipane izmeu naroda kamo bijahu raspreni. 14Vratit u izgnanike egipatske, vratit u ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15Ono e biti najmanje od svih kraljevstava, da se vie nikad ne digne nad druge narode. Smanjit u ga da vie nikad ne podjarmi drugih naroda 16i da vie ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijae poinio okreui se za njima. I oni e spoznati da sam ja Jahve.'" 17Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doe mi rije Jahvina: 18"Sine ovjeji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga to krenue na Tir. 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat u Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet e joj blago, nagrabiti plijena i opljakati je. To e biti plaa vojsci njegovoj. 20Za trud to na Tir krenu dat u mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijae radio' - rije je Jahve Gospoda. 21'U onaj u dan uiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi u usta otvoriti meu njima. I znat e da sam ja Jahve.'"