1Jedanaeste godine, treega mjeseca, prvoga dana, doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, kai faraonu, kralju egipatskom, i mnotvu njegovu: 'Na koga nalii veliinom svojom? 3Usporedit u te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lia i debla visoka: vrh mu do oblaka see. 4Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevae, rukave svoje slae k svem drveu poljskom. 5I zato rastom on nadvisi sve poljsko drvee. Grane mu se namnoie, hvoje mu se razgranae od obilne vode to mu dotjecae; 6ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoe se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeahu. 7Lijep on bijae veliinom i irinom svojih grana; do dubokih voda ilje mu sezae! 8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bojem, ni empresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bojem ne bjee mu po ljepoti ravno. 9Ukrasih ga mnotvom grana, i zaviae mu sve edensko drvee u vrtu Bojem.' 10Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio to mu vrh do oblaka sezae i srce mu visina zanese, 11predadoh ga u ruke najmonijemu od svih naroda da uini s njime po zloi njegovoj, i odbacih ga. 12Tuinci, najokrutniji od naroda, posjekoe ga i oborie, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomie, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljie, ostavie ga! 13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletjee! Meu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastanie! 14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vie ne uzvisi i da vrh svoj meu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima to slaze u jamu!' 15Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on sie u Podzemlje, u znak alosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnue te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drvee zbog njega osui! 16Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima to u jamu sioe! I u podzemnom se kraju utjei sve drvee edensko, najizabranije i najljepe u Libanonu, sve to je vodu ispijalo. 17I ono, miica njegova, i oni meu narodima koji u hladu njegovu sjeahu, sioe s njim u Podzemlje, k onima to maem bijahu probodeni. 18Na koga, dakle, meu drveem edenskim, nalii svojom moi, slavom i veliinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima lei meu onima to maem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnotvo' - rije je Jahve Gospoda."