1Doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem ma, a narod te zemlje uzme jednoga izmeu sebe i postavi ga za straara, 3a on - videi da ma dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: 4ako se tada onaj koji uje glas roga ne da opomenuti te ma doe i pogubi ga - krv njegova past e na glavu njegovu: 5jer, uo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past e na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ivot. 6A opet, ako straar - videi da ma dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te ma doe i pogubi koga od njih: taj je, dodue, poginuo zbog svoga grijeha, ali u ja krv njegovu traiti iz straarove ruke.' 7I tebe sam, sine ovjeji, postavio za straara domu Izraelovu: kad uje rije iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 8Reknem li bezboniku: 'Bezbonie, umrijet e!' - a ti ne progovori i ne opomene bezbonika da se vrati od svojega zloga puta, bezbonik e umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu trait u iz tvoje ruke. 9Ali ako bezbonika opomene da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on e umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio ivot svoj. 10Sine ovjeji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi nai pritiu nas i zbog njih propadamo! I da jo ivimo?' 11Odgovori im: 'ivota mi moga - rije je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zato da umrete, dome Izraelov!' 12Sine ovjeji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika nee izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrijei niti e bezbonik stradati zbog svoje bezbonosti u dan kad se od nje odvrati, kao to ni pravednik nee moi ostati na ivotu u dan kad sagrijei. 13Reknem li ja prevedniku: 'ivjet e!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane initi nepravdu, zaboravit u svu njegovu pravednost, i on e umrijeti zbog nepravde to je poini! 14A reknem li bezboniku: 'Umrijet e!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15vrati zalog, plati oteto i stane ivjeti po zakonima ivota, ne inei bezakonja - ivjet e, nee umrijeti! 16I svi grijesi njegovi to ih bijae poinio bit e mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, ivjet e!' 17Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! 18Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane initi nepravdu, on e stoga umrijeti. 19A ako se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on e zbog toga ivjeti. 20A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome u od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" 21Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana naeg izgnanstva, doe k meni bjegunac iz Jeruzalema i ree: "Pade grad!" 22Ruka se Jahvina spustila na me uvee, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doe k meni ujutro! Otvorie mi se, dakle, usta i ja vie ne bijah nijem. 23I doe mi rije Jahvina: 24"Sine ovjeji, oni koji ive u ovim ruevinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijae Abraham i batini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' 25Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oi podiete kumirima svojim, krv prolijevate - i jo da posjedujete ovu zemlju? 26Na svoj se ma oslanjate, inite gadosti, oskvrnjujete enu blinjega - i jo da posjedujete ovu zemlju?' 27Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: ivota mi moga, oni koji su u ruevinama od maa e pasti; one koji su u polju dat u zvijerima da ih prodru; a koji su u utvrdama i po peinama od kuge e poginuti! 28Tako u zemlju ovu razoriti i opustoiti i nestat e zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet e gore Izraelove i nitko vie nee njima prolaziti. 29I znat e da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustoim zbog svih gadosti to ih poinie.' 30A o tebi, sine ovjeji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kunim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da ujemo kakva je to rije dola od Jahve!' 31I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i slua tvoje rijei, ali ih ne izvruje: naslauju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 32I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijei ti sluaju, ali ih ne izvruju. 33Ali kad sve ovo doe - gle, ve dolazi - znat e da prorok bijae meu njima!"