1I doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 3Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku u podii na te i pretvoriti te u pusto i pustinju. 4Gradove u tvoje razvaliti i postat e pustinjom. I znat e da sam ja Jahve! 5Vjenu si mrnju gojila i mau predavala sinove Izraelove kad bi ih nesrea pogodila i kad bi im kucnuo as posljednjega grijeha. 6Zato, ivota mi moga - rije je Jahve Gospoda - krvi u te predati i krv e te progoniti: od krvi nisi prezala, krv e te progoniti! 7Od Gore seirske uinit u pusto i pustinju, istrijebit u iz nje polaznika i povratnika. 8Gore njezine napunit u truplima: po tvojim breuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat e maem pokoeni. 9Uinit u od tebe vjenu pustinju, gradovi se tvoji nee napuiti. I znat ete da sam ja Jahve!' 10Ti ree: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit e moji; mi emo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!' 11'Zato, ivota mi moga - rije je Jahve Gospoda - postupit u s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mrnji s njima! Upoznat e me po tome kako u ti suditi! 12I znat e da sam ja, Jahve, uo sve tvoje hule to ih izree na gore Izraelove govorei: 'Opustjee, nama su dane za hranu!' 13Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijei; uo sam ja!' 14Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe u uiniti pusto. 15Kako si se ti radovala to opustje batina doma Izraelova, tako u uiniti s tobom: opustjet e, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat e se da sam ja Jahve!"