1Sine ovjeji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, ujte rije Jahvinu: 2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vai govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjene postat e na posjed!' 3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoe i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dooste svjetini klevetnikoj. 4Zato, gore Izraelove, ujte rije Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i breuljcima, uvalama i dolinama, opustoenim razvalinama i naputenim gradovima koji postadoe plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radou u srcu i s mrnjom u dui sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaka.' 6Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i breuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' 7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, diem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit e sami svoju sramotu! 8A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji e skoro doi. 9Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit u vas i zasijati! 10Razmnoit u ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuiti, razvaline vae opet podii! 11Razmnoit u po vama ljude i stoku, oni e se namnoiti i naploditi - te u vas napuiti kao neko i obasuti vas dobrima vie nego prije! I znat ete da sam ja Jahve! 12Dovest u k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest e te i bit e im batina i nee im vie djecu otimati.'" 13Ovako govori Jahve Gospod: "A to se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude prodire i svojem narodu djecu otima' - 14ti vie nee ljude prodirati ni narodu svome djece otimati - rije je Jahve Gospoda. 15Ne dam da vie slua rug pogana, ne dam da vie bude na sramotu narodima: nee vie narodu svojem djece otimati" - rije je Jahve Gospoda. 16Doe mi rije Jahvina: 17"Sine ovjeji, kad dom Izraelov jo ivljae u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neistoa ene neiste. 18I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi to je prolie i zbog kumira kojima je oskvrnue. 19Rasprih ih meu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 20Ali u narodima meu koje dooe, meu svim narodima u koje dospjee, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otii iz zemlje Jahvine!' 21I meni se saali moje sveto ime to ga dom Izraelov obeasti u narodima meu koje doe. 22Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: to inim, ne inim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meu narodima u koje dooste. 23Ja u posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dooste! I znat e narodi da sam ja Jahve - rije je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoigled, pokaem svetost svoju. 24Tada u vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vau zemlju. 25Pokropit u vas vodom istom da se oistite. Oistit u vas od svih vaih neistoa i od svih kumira vaih. 26Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas! Izvadit u iz tijela vaega srce kameno i dat u vam srce od mesa. 27Duh svoj udahnut u u vas da hodite po mojim zakonima i da uvate i vrite moje naredbe. 28I nastanit ete se u zemlji koju dadoh vaim ocima, i bit ete moj narod, a ja u biti va Bog. 29Izbavit u vas od svih vaih neistoa i dozvat u ito i umnoiti ga, i nikad vas vie neu izvri gladi. 30Umnoit u plod drvea i rod njiva da ne podnosite vie zbog gladi sramotu meu narodima. 31I tada ete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32A to inim, znajte dobro, ne inim radi vas - rije je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' 33Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oistim od svih bezakonja vaih, napuit u opet vae gradove i sagraditi razvaline; 34opustjela zemlja, neko pustinja naoigled svakom prolazniku, bit e opet obraena. 35Tada e se rei: 'Evo zemlje to bijae pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova to bijahu pusti, same razvaline i ruevine, a sada su utvreni i napueni!' 36I narodi oko vas koji preostanu znat e da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i to bi opustoeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uinit u!' 37Ovako govori Jahve Gospod: Jo e ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnoim kao stada. 38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, neko razvaline, napuit e se ljudstvom. I znat e da sam ja Jahve."