1Tada mi doe rije Jahvina i ree: 2"Sine ovjeji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 3Reci: 'Gore Izraelove, ujte rije Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i breuljci, jaruge i doline, evo, spustit u ma na vas i oborit u uzviice vae! 4Opustjet e rtvenici vai i poruit e se stupovi vai, a vae poginule pred kumire u vam baciti. 5Pobacat u trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat u kosti vae oko rtvenika vaih! 6Gdje god boravili, gradovi e vai biti opustoeni, uzviice poharane, rtvenici e vam opustjeti i biti uniteni, kumiri e vai biti oboreni i nestat e ih, stupovi e vai biti smrvljeni, sva e djela vaa propasti. 7Meu vas e padati poginuli, i znat ete da sam ja Jahve! 8Ali u ipak potedjeti neke od vas: ti e meu narodima utei mau kad se rasprite po zemljama. 9Tada e se preivjeli meu vama spomenuti mene meu narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubniko to se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnike oi to pooe za kumirima njihovim. I tada e sami sebi omrznuti zbog nedjela to ih poinie gadostima svojim. 10I spoznat e da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da u ih udariti svim tim zlom.'" 11Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom e Izraelov pasti od maa, gladi i kuge! 12Tko bude daleko, od kuge e umrijeti; tko bude blizu, od maa e pasti, i tko bude opkoljen, od gladi e izdahnuti! Tako u gnjev iskaliti na njima 13i spoznat e da sam ja Jahve kad im poginuli budu leali meu kumirima oko rtvenika na svakome poviem breuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14Ruku u podii na njih i svu u im zemlju pretvoriti u pusto, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat e da sam ja Jahve!"