1Godine este, estoga mjeseca, petoga dana, dok sjeah u svojoj kui, a preda mnom starjeine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2Pogledah, i gle: tu kao neki ovjek; od njegovih kao bokova nanie oganj, a od njegovih kao bokova navie bljeskanje, neto poput usijane kovine. 3Isprui neto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podie izmeu zemlje i neba i ponese me u boanskome vienju u Jeruzalem, na ulaz unutranjih vrata, to su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4I gle, ondje bijae Slava Boga Izraelova, kao to je vidjeh u dolini. 5I ree mi: "Sine ovjeji, podigni oi prema sjeveru!" I podigoh oi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijae i na sjeveru, kraj vrata rtvenika, na strani prema ulazu. 6I ree mi: "Sine ovjeji, vidi li to oni ovdje ine? Velike su to gnusobe to ih dom Izraelov ovdje ini, samo da me udalji iz mojega Svetita. A vidjet e i gorih gnusoba!" 7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8I ree mi: "Sine ovjeji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! 9I ree mi: "Ui i pogledaj strahovite gadosti to se ovdje ine!" 10Uoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih ivotinja - sve kumiri doma Izraelova, naarani na zidu, svuda uokolo. 11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starjeina doma Izraelova, i meu njima i afanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podie oblak kada miomirisnoga. 12I ree mi: "Sine ovjeji, vidi li to u toj tami rade starjeine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I jo govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" 13I ree mi jo: "A vidjet e i gorih gnusoba to se ovdje ine!" 14I povede me do vrata Doma Jahvina to su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeahu ene i oplakivahu Tamuza. 15I ree mi: "Vidi li, sine ovjeji? A vidjet e i gorih gnusoba od ovih!" 16I povede me u unutranje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeu trijema i rtvenika, bijae oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 17I ree mi: "Vidi li to, sine ovjeji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba to ih ovdje ine, nego mi jo zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mau? 18Zato u i ja sada postupiti s njima jarosno i oi se moje vie nee saaliti i neu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje ui, neu ih usliiti."