1Tada zagrmje na moje ui i ree: "Kazne grada! Priite svaka sa svojim zatornim orujem u ruci!" 2I gle, dooe estorica ljudi s gornjih vrata, to su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim orujem u ruci. Meu njima bijae i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uoe oni i stadoe uz tuani rtvenik. 3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijae, prema pragu Doma. I pozva ovjeka odjevena u lan, koji imae za pojasom pisarski pribor, 4te mu ree: "Proi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obiljei ela sviju koji tuguju i plau zbog gnusoba to se u njemu ine!" 5A drugima ree na moje ui: "Poite za njim gradom i ubijajte bez milosra. Oi vae neka se ne saale i nemajte smilovanja. 6Pobijte starce, mladie, djevojke, djecu i ene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Ponite od mojega Svetita!" I oni poee od starjeina koji stajahu pred Domom. 7I ree im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni izioe te zaredae ubijati gradom. 8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se niice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar e zaista unititi sve to preostade od Izraela da iskali svoj gnjev nad Jeruzalemom?" 9Ree mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' 10I zato se moje oi nee saaliti i neu im se smilovati: djela u im njihova oboriti na glavu!" 11I gle, ovjek odjeven u lan, koji imae za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Uinih kako si mi zapovjedio!"