1Poto je sve to ureeno, dooe mi glavari govorei: "Izraelski narod, sveenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Periana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipana i Amorejaca, 2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za ene njihove keri: sveti rod pomijeao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poinili tu nevjernost." 3Na tu vijest razderah svoju odjeu i svoj ogrta, upao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuen. 4Svi koji su strahovali od rijei Boje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuen, sve do veernje rtve. 5A o veernjoj rtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjee i ogrtaa, padoh na koljena, rairih ruke prema Jahvi, Bogu svome, 6i rekoh: "Boe moj! Stid me i bojim se podii svoje lice k tebi, Boe moj! Jer su se umnoila zlodjela naa preko glave i grijesi su se nai nagomilali do neba. 7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi nai i sveenici nai - pod ma, u suanjstvo, u plijen i na sramotu, kao to je to i danas. 8Ali sada, za kratko vrijeme, uinio nam je Jahve, Bog na, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoite u svome svetom mjestu: tako nam je Bog na prosvijetlio oi i dao nam malo ivota u robovanju naem. 9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu naem nije nikada ostavio Bog na: nego nam dade te naosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga naega i da obnovimo njegove ruevine i pribavi nam utoite u Judeji i Jeruzalemu. 10Ali sada, to moemo rei, Boe moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje 11koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neista je zemlja od neistoe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. 12Stoga ne dajite keri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih keri za svoje sinove, ne elite nikakav njihov mir i sreu njihovu, da biste postali snani i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' 13I poslije svega to nas je stiglo zbog zlih djela naih i zbog nae velike krivice, dobro je, o Boe na, to si naa zlodjela smatrao manjima nego to je zloa njihova i to si nam ostavio ovaj Ostatak! 14Zar moemo i dalje kriti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spaena vie ne bi bilo? 15Jahve, Boe Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao to smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"