1Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u ator za dnevne ege. 2Podigavi oi, opazi tri ovjeka gdje stoje nedaleko od njega. im ih spazi, potra s ulaza atora njima u susret. Pade niice na zemlju 3pa ree: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oima, nemoj mimoii svoga sluge! 4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoinite. 5Donijet u kruha da se okrijepite prije nego poete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uini kako si rekao!" 6Abraham se pouri u ator k Sari pa joj ree: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brana! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otra govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga bre zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajae pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je ena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod atorom", odgovori. 10Onda on ree: "Vratit u se k tebi kad istee vrijeme trudnoe; a tvoja ena Sara imat e sina." Iza njega, na ulazu u ator, Sara je prislukivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijae prestalo to biva u ena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Poto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A jo mi je i gospodar star!" 13Onda Jahve upita Abrahama: "A zato se Sara smijala i govorila: 'Kako u rod roditi ja starica?' 14Zar je Jahvi ita nemogue? Navratit u se k tebi kad istee vrijeme trudnoe: Sara e imati sina." 15Sara se napravi nevjetom govorei: "Nisam se smijala." Jer se prestraila. Ali on ree: "Jesi, smijala si se!" 16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama to u uiniti 18kad e od Abrahama nastati velik i brojan narod te e se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19Njega sam izluio zato da poui svoju djecu i svoju buduu obitelj kako e hoditi putem Jahvinim, radei to je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti to je Abrahamu obeao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh preteak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuba to je do mene stigla. elim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jo stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primae blie i ree: "Hoe li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Moda ima pedeset nevinih u gradu. Zar e unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubija nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prou jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako naem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih u potedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da sluajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li unitio sav grad zbog tih pet?" "Neu ga unititi ako ih ondje naem etrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje moda nae samo etrdeset?" - opet e Abraham. "Neu to uiniti zbog etrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nae moda samo trideset?" - opet e on. "Neu to uiniti", odgovori, "ako ih ondje naem samo trideset." 31"Evo se opet usuujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluajno ondje nae samo dvadeset?" "Neu ga unititi", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on e opet, "ako reem jo samo jednom: Ako ih je sluajno ondje samo deset?" "Neu ga unititi zbog njih deset", odgovori. 33Kad je Jahve zavrio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.