1Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini. 4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5jo nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo ne bijae niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju i nije bilo ovjeka da zemlju obrauje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti ovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u etiri kraka. 11Prvom je ime Pion, a optjee svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjee svu zemlju Ku. 14Trea je rijeka Tigris, a tee na istok od Aura; etvrta je Eufrat. 15Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrauje i uva. 16Jahve, Bog, zapovjedi ovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti!" 18I ree Jahve, Bog: "Nije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on." 19Tada Jahve, Bog, naini od zemlje sve ivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih ovjeku da vidi kako e koju nazvati, pa kako koje stvorenje ovjek prozove, da mu tako bude ime. 20ovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ivotinjama u polju. No ovjeku se ne nae pomo kao to je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede ovjeku. 23Nato ovjek ree: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od ovjeka kad je uzeta!" 24Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu i bit e njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli - ovjek i njegova ena - ali ne osjeahu stida.