1Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeu Kadea i ura. Dok je boravio kao pridolica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju enu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog doe Abimeleku nou u snu te mu ree: "Zbog ene koju si uzeo mora umrijeti, jer je ona ena udata." 4A nije se Abimelek k njoj pribliavao. Zato ree: "Gospodine, zar e pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' iste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uinio." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uinio iste savjesti; i ja sam te zadravao da protiv mene ne grijei; i nisam doputao da je dotakne. 7Sada vrati ovjeku enu njegovu; prorok je on; molit e se za tebe da ostane na ivotu. Ako je ne vrati, znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji." 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kae im sve to je bilo, a ljudi se veoma uplae. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu ree: "to si nam uinio! ime sam se ja ogrijeio prema tebi da izloi mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" 11Abraham uzvrati: "Zbilja sam drao da nema Bojeg straha u ovome mjestu, pa e me ljudi ubiti zbog moje ene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: ki je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pola za me. 13A kad me Bog udaljio od doma oeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uini: kamo god doemo, reci o meni da sam ti brat." 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slukinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu enu Saru. 15Abimelek zatim ree: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" 16A Sari ree: "Evo tisuu srebrnika to ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oima sviju to su s tobom. Ti si svakako opravdana." 17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu enu i njegove slukinje, tako te opet mogahu raati. 18Jer Jahve bijae zbog Sare, Abrahamove ene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.