1Abraham bijae ve ostario, zaao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kui, pod ijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno 3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nee nabaviti za enu ni jednu od keri Kanaanaca, meu kojima boravim, 4nego e otii u moj rodni kraj i dobaviti enu mom sinu Izaku." 5A sluga mu ree: "A to ako ena ne htjedne za mnom ii u ovu zemlju? Hou li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti doao?" 6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodi moga sina! 7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kue moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeao: 'Tvome u potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom e poslati svog anela, i odande e ti dovesti enu mome sinu. 8A ako ena ne bude htjela za tobom poi, ti e biti osloboen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" 9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. 10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11Pusti deve da polijeu izvan grada, pokraj studenca. Bijae veer, kad ene izlaze da crpu vodu. 12Onda ree: "Oh, Jahve, Boe moga gospodara Abrahama, molim te, izii mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskai! 13Evo me kraj studenca, a keri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 14pa neka djevojka kojoj ja reem: 'Molim te, spusti svoj vr da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve u ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako u saznati da si iskazao milost mome gospodaru." 15Tek to on izree svoje, gle, doe Rebeka, ki Betuelova; taj Betuel bijae sin Milke, ene Abrahamova brata Nahora. Doe ona s kragom na ramenu. 16Djevojka je bila krasna, djevica koju mukarac nije dirnuo. Sie ona k vrelu, napuni krag i eto je opet gore. 17Sluga joj potra u susret i ree: "Daj mi malo vode iz svog vra!" 18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krag na ruku i dade mu piti. 19Kad je njega napojila, ree: "Nalit u i tvojim devama da se napoje." 20Izlivi brzo krag u korito, otra natrag zdencu da ponovo zahvaa, i tako nali svim njegovim devama. 21ovjek ju je utke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspjeno priveo kraju ili nije. 22Kad su deve prestale piti, ovjek izvadi viticu od zlata, teku pol ekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teke deset ekela. 23Zatim ree: "Kai mi ija si ki. Ima li u kui tvoga oca mjesta za nas da prenoimo?" 24Ona mu odgovori: "Ja sam ki Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." 25Jo mu doda: "Ima slame i pie kod nas u obilju, a i mjesta za prenoite." 26ovjek se onda duboko nakloni te iskae potovanje Jahvi 27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, to nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuu brata moga gospodara." 28Djevojka otra i sve ovo ispripovjedi u kui svoje majke. 29A Rebeka imala brata komu bijae ime Laban. Laban se pouri van, k ovjeku kod studenca. 30im je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te uo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je ovjek govorio", on poe onome koji je jo stajao kod deva na studencu. 31Ree on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! to stoji vani kad sam ja spremio kuu i mjesto za deve." 32Tako ovjek ue u kuu. Rastovare deve i dadu im slame i pie, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. 33Ali kad su preda nj stavili hranu, ree: "Neu jesti dok ne kaem to imam kazati." A Laban mu ree: "Onda kazuj!" 34"Ja sam sluga Abrahamov", poe on. 35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja, deva i magaradi. 36Sara, ena moga gospodara, rodi mu sina poto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavi: 'Nemoj uzeti za enu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otii k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nae enu mome sinu.' 39A ja rekoh svome gospodaru: 'A to ako ena za mnom ne poe?' 40On mi odgovori: 'Jahve, pred ijim sam licem hodio, poslat e s tobom svog anela i tvoje e putovanje dovesti k cilju, a ti e nai enu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino e ovako biti osloboen moje zakletve: ako doe k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboen.' 42Danas dooh na studenac i rekoh: 'Jahve, Boe moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspjeno zavrim putovanje to sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doe vodu crpsti i ja joj reem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vra! - 44i koja mi kae: Pij ti, a i tvojim u devama zahvatiti! - ona neka bude ena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' 45Tek to sam ja zavrio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrem na ramenu; sie k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 46Ona brzo spusti vr i odvrati: 'Pij! A napojit u i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 47Pitao sam je: 'ija si ki?' Odgovorila je: 'Ki sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 48Duboko se naklonim i tovanje Jahvi iskaem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem ker brata moga gospodara njegovu sinu. 49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kaite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." 50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne moemo rei ni da ni ne. 51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude enom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." 52Kad Abrahamov sluga u njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 54Tada jedoe i pie on i ljudi koji su bili s njim i provedoe no. Kad su ujutro ustali, on ree: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama jo desetak dana, pa poslije toga poi!" 56On im ree: "Ne zadravajte me kad je Jahve moje putovanje uspjeno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo to ona misli!" 58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoe li poi s ovim ovjekom?" Ona odgovori: "Hou." 59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naa, budi mati nebrojenim tisuama, a dumana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" 61Onda se die Rebeka i njezine dvorkinje, zajahae deve te pooe za ovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; ivio je, naime, u kraju Negeba. 63U predveerje izie Izak da se poljem proeta; die oi i ugleda deve gdje dolaze. 64Kad Rebeka, podigavi svoje oi, opazi Izaka, sjaha s deve 65pa zapita slugu: "Tko je onaj ovjek to poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. 66Sluga ispria Izaku sve to je uinio. 67Tada Izak uvede Rebeku u svoj ator i uze je sebi za enu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.