1Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro naega oca uze Jakov; i od onoga to bi moralo pripasti naem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." 2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dri prema njemu kao prije. 3Tada Jahve ree Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zaviaj, i ja u biti s tobom!" 4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5pa im ree: "Ja vidim na licu vaega oca da se on ne dri prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6I same znate da sam vaega oca sluio koliko sam god mogao; 7pa ipak je va otac mene varao, deset mi je puta plau mijenjao. Ali Bog nije doputao da mi nanese tetu. 8Ako bi on rekao: 'Svaka arena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plau', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9Tako je Bog uzimao blago od vaeg oca pa ga meni davao. 10Jednom, kad se stado oploivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimino bijeli i areni. 11Jo u snu aneo Boji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. 12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu to se pare prugasti, mjestimino bijeli i areni. Ja sam, naime, vidio sve to ti je Laban inio. 13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zaviaj!'" 14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo imamo batinskog dijela u svome oinskom domu? 15Zar nas otac nije smatrao tuinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac to ga je za nas dobio! 16Sve bogatstvo to je Bog oduzeo naem ocu zbilja je nae i djece nae. Zato izvri sve to ti je Bog rekao!" 17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ene; 18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra to ih je stekao, stoku to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. 19Laban bijae otiao da strie svoje ovce, pa Rahela prisvoji kune kumire koji su pripadali njezinu ocu. 20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da e bjeati. 21I pobjegne sa svim to je bilo njegovo. Ubrzo prijee Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. 22Treeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 23On povede sa sobom svoje roake te je za Jakovom iao u potjeru sedam dana hoda; stie ga na brdu Gileadu. 24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, nou u snu, te mu ree. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlje nita, ni dobro ni zlo!" 25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijae postavio svoj ator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. 26Onda Laban ree Jakovu: "to si to htio zavaravajui me i odvodei mi keri kao zarobljenice na mau? 27Zato si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje keri i svoju unuad! Zbilja si ludo postupio. 29U mojoj je ruci da s tobom loe postupim. Ali Bog tvoga oca noas mi ree: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme nita, ni dobro ni zlo!' 30Sada dobro, otiao si jer si eznuo za svojim oinskim domom; ali zato si mi kumire pokrao?" 31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje keri. 32A kumire svoje u koga nae, onaj neka pogine! Ovdje pred naom braom kai to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 33Tako Laban ue u ator Jakovljev, pa u ator Lein, onda u ator dviju slukinja, ali nita ne nae. Iziavi iz Leina atora, ue u ator Rahelin. 34A Rahela bijae uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu atoru, ali ih ne nae. 35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti to ne mogu pred njim ustati jer imam ono to je red kod ena." I tako je pretraivao, ali kumira nije naao. 36Sad se Jakov raesti i zae u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov ree Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoni? 37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet naao od svega svog kuanstva? Poloi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meu nama dvojicom. 38Za ovih dvadeset godina to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39Ono to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene traio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo nou. 40esto sam danju skapavao od ei, a obno od studeni. San je bjeao od mojih oiju. 41Od ovih dvadeset godina to sam ih proveo u tvojoj kui etrnaest sam ti godina sluio za tvoje dvije keri, a est godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sino dosudio." 43Nato Laban odgovori Jakovu: "Keri su moje keri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve to gleda moje je. Ali to danas mogu uiniti ovim svojim kerima ili djeci koju su rodile? 44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeu mene i tebe." 45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 46a onda ree svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". 48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, 49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 50Ako bude loe postupao prema mojim kerima, ili ako uzme druge ene uz moje keri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da e Bog biti svjedok izmeu mene i tebe." 51Potom Laban ree Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeu sebe i tebe: 52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neu ii na te iza ove gomile i da ti nee ii na me iza ove gomile i ovog stupa. 53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nai suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 54Poslije toga Jakov prinese rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su no na Glavici.