1Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje keri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izau aneli Boji. 3Kad ih Jakov opazi, ree: "Ovo je Boje taborite!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

4Jakov poalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5i naloi im: "Ovako ete rei mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadrao. 6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slukinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li naao naklonost u njegovim oima.'" 7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa etiri stotine momaka." 8Jakov se silno uplai. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve to ih je sa sobom imao. 9Raunao je: ako Ezav naie na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: "O Boe oca moga Abrahama! Boe oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja u ti biti dobrostiv!' 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim tapom neko preao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12Izbavi me od aka moga brata, od aka Ezavovih! Inae se bojim da bi mogao doi i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13Ti si rekao: 'Obilnim u te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnoiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mnoine.'" 14Ondje provede onu no; a onda, od onog to je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16trideset deva dojilica s njihovim mladima; etrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17Stado po stado preda svojim slugama. Onda ree svojim slugama: "Idite preda mnom, ali drite razmak meu stadima!" 18A prvom izda naredbu rekavi: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'iji si ti? Kamo ide? ije je ovo pred tobom?' 19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji alje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" 20Tako je naredio i drugome, pa treemu i svima drugima koji su ili za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne. 21Jo mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoim, moda e mi oprostiti." 22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noi u taboritu. 23One noi on ustane, uzme svoje obje ene, obje svoje slukinje i svoje jedanaestero djece te prijee Jabok preko gaza. 24Prebacivi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo to bijae njegovo. 25Jakov ostane sam. I neki se ovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 26Videi da ga ne moe svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iaio dok su se rvali. 27Potom ree: "Pusti me jer zora svie!" Ali on odgovori: "Neu te pustiti dok me ne blagoslovi." 28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." 29Onaj ree. "Vie se nee zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." 30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smije pitati!" I tu ga blagoslovi. 31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - ree - "Vidjeh Boga licem u lice, i na ivotu ostadoh." 32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je proao Penuel. Hramao je zbog kuka. 33Zato Izraelci do dananjeg dana ne jedu kukovnu tetivu to se nalazi na bedrenom zglobu, budui da je Jakovljev bedreni zglob bio iaen u kukovnoj tetivi.