1A Jakov se bijae nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridolica - u zemlji kanaanskoj. 2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladi, u dobi od sedamnaest godina, Josip je uvao stada sa svojom braom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. 3Izrael je volio Josipa vie nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove starake dobi; i on mu napravi kienu haljinu. 4Kako njegova braa opaze da ga njihov otac voli vie od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rije progovoriti. 5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj brai, a oni ga zbog toga jo vie zamrze. 6"Posluajte", ree im, "san to sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vai snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braa upitae: "Kani li nad nama zakraljevati? Hoe li nam biti gospodar?" I jo ga vie zamrze zbog njegova prianja o snovima. 9Usni on jo jedan san te ga ispria svojoj brai: "Jo sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to ispriao svome ocu, ukori ga otac i ree mu: "to znai taj san to si ga usnuo? Zar emo doi ja, tvoja majka i tvoja braa pa ti se do zemlje klanjati?" 11I dok su braa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmiljao o svemu. 12Jednom njegova braa odu uvati oeva stada blizu ekema. 13Izrael ree Josipu: "Tvoja braa uvaju stada kod ekema, pa hajde da te poaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." 14Potom e mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ekem. 15Neki ovjek nae ga gdje luta poljem pa ga upita: "to trai?" 16"Traim brau", odgovori. "Moe li mi kazati gdje uvaju stada?" 17A ovjek ree: "Odavde su otili. uo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braom i nae ih u Dotanu. 18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribliio, ponu se dogovarati da ga ubiju. 19I jedan drugom ree: "Eno stie onaj sanjar! 20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu atrnju! Moemo kazati da ga je prodrla divlja zvijer. Vidjet emo to e biti od njegovih snova!" 21Ali kad je to uo Ruben, pokua da ga izbavi iz njihovih aka. I ree: "Nemojmo oduzimati njegova ivota! 22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u atrnju u pustari; ali ne diite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih aka i odvesti ocu. 23Ali kad je Josip stigao brai, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kienu to je bila na njemu; 24pograbe ga i bace u atrnju. atrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. 25Potom sjednu da ruaju. Kako podignu svoje oi, opaze povorku Jimaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. 26Tada ree Juda svojoj brai: "to emo postii ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? 27Hajde da ga prodamo Jimaelcima; ali ne diimo na nj ruke. Ta on je na brat, nae meso." Braa ga posluaju. 28Uto naiu ljudi, midjanski trgovci. Braa izvuku Josipa iz atrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jimaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. 29Kad se Ruben vratio k atrnji i vidio da Josipa nema u atrnji, razdere svoju odjeu. 30A kad se vratio svojoj brai, povika: "Djeaka nema! Kamo u ja sad?" 31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoe u krv. 32Kienu haljinu otpreme ocu i porue: "Ovo smo nali; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." 33Prepozna je on pa ree: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" 34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorniku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivae svoga sina. 35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove keri nastojali utjeiti, ali se on ne mogae utjeiti. Govorio je: "Ne, sii u k svome sinu u eol tugujui!" Tako ga je oplakivao njegov otac. 36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku strae.