1Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila izie sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po au. 3Ali odmah poslije njih iz Nila izie sedam drugih krava, runih i mravih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Rune i mrave krave poderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova turih, istonjakom opaljenih. 7turi klasovi prodru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijae uznemiren u dui, pa pozva sve arobnjake i sve mudrace egipatske: ispria im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje slubenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 11Usnusmo san iste noi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika strae. Ispriasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumai: kaza svakom znaenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumaio, tako nam se i dogodilo: mene vratie na moje mjesto, a onoga objesie." 14Faraon odmah poalje po Josipa; izvuku ga bre-bolje iz tamnice; oiaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15Onda faraon ree Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne moe protumaiti. uo sam o tebi da moe protumaiti san im ga uje." 16"Nita ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego e Bog dati pravi odgovor faraonu." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. 18I gle! Iz Nila izie sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po au. 19Poslije njih izae drugih sedam krava. Bile su mrave, vrlo rune i kotunjave. Jo nikad ne vidjeh onako runih krava u svoj zemlji egipatskoj! 20I sedam mravih i runih krava prodru prvih sedam debelih krava. 21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je to u trbuhu: bile su rune kao i prije. Uto se probudim. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrenih, turih, istonjakom opaljenih. 24I turi klasovi prodru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraarima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25Onda Josip ree faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu to kani uiniti. 26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27Sedam mravih i runih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istonjakom opaljenih klasova, oznauje sedam gladnih godina. 28To je ono to sam ve faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu to kani uiniti. 29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30A poslije njih nastat e sedam gladnih godina, kada e se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31Kako glad bude harala zemljom, nee se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja e doi - jer e biti vrlo velika. 32A to se faraonov san ponovio, znai da se Bog na to zaista odluio i da e to uskoro provesti. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra ovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji e kupiti petinu sve etve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35Neka skupljaju od svakog ita za sedam dobrih godina to dolaze; neka s ovlatenjem faraonovim sabiru ito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36Neka zalihe slue za hranu u zemlji za sedam godina gladi to e snai zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slubenicima. 38Zato faraon ree svojim slubenicima: "Zar bismo mogli nai drugoga kao to je on, ovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bojim?" 39A onda faraon ree Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao to si ti. 40Ti e biti upravitelj moga dvora: sav e se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja u biti vei od tebe. 41Postavljam te, evo," ree faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeom od najljepe tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Jo faraon ree Josipu: "Premda sam ja faraon, nee nitko dii svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za enu mu dade Asenatu, ker Poti-Fere, sveenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slubu faraona, kralja egipatskog. A otiavi Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 47Za sedam rodnih godina zemlja je raala u obilju; 48on je - u tih sedam godina to ih je egipatska zemlja uivala - kupio od razliite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smjetajui u svakom gradu urod iz okolnih polja. 49Tako Josip nagomila mnogo ita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijae. 50Dok jo ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, ki Poti-Fere, sveenika u Onu. 51Prvoroencu Josip nadjenu ime Manae, "jer Bog je", ree, "dao te sam zaboravio svoje tekoe i svoj oinski dom." 52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", ree, "uinio rodnim u zemlji moje nevolje." 53Sedam godina obilja koje je uivala zemlja egipatska doe kraju, 54a primae se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijae glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijae kruha. 55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon ree Egipanima: "Idite k Josipu i to god vam rekne, inite!" 56Kad se glad proiri po svoj zemlji, Josip rastvori skladita te je Egipane opskrbljivao itom, jer je glad postala estoka i u zemlji egipatskoj. 57Sav je svijet iao u Egipat k Josipu da kupuje ita, jer je strana glad vladala po svem svijetu.