1Strana glad pritisla zemlju. 2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac ree: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." 3Nato e mu Juda: "Onaj nam je ovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.' 4Ako si, dakle, voljan s nama poslati naega brata, mi emo otii dolje i kupit emo ti ita. 5Ali ako njega ne pusti s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.'" 6"Zato ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavi onom ovjeku da imate jo jednoga brata?" 7Oni odgovore: "ovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o naoj obitelji: 'Je li vam jo iv otac? Imate li jo kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da e rei : 'Dovedite svoga brata!'" 8Potom Juda ree svome ocu Izraelu: "Pusti djeaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako emo preivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naa djeca. 9Ja za nj jamim; mene dri odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit u ti kriv svega vijeka. 10Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se ve i dvaput vratiti." 11Njihov otac Izrael ree im: "Kad je tako, neka bude, ali uinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom ovjeku: neto balzama, neto meda i mirodija, mirisne smole, pa ljenjaka i badema. 12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste nali u grlima svojih vrea. Moda je ono bila zabuna. 13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom ovjeku. 14Neka Bog Svemogui, El adaj, potakne onog ovjeka na milosre prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." 15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siu u Egipat i stupe pred Josipa. 16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, ree upravitelju svoga kuanstva: "Odvedi ljude u kuu, zakolji jedno ivine i pripremi, jer e ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" 17ovjek uini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 18Ljudi se pobojae kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoe: "Zbog novca koji se naao u naim vreama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s naom magaradi uzmu za robove." 19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuu, reknu: 20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21i kad smo stigli na prenoite i otvorili svoje vree, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vrei, na novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u nae vree." 23"Budite mirni", ree im on. "Ne bojte se! Bog va i Bog vaega oca stavio je blago u vae vree. Va je novac k meni stigao." Potom im izvede imuna. 24ovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci pie. 25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su uli da e ondje ruati. 26Kad je Josip doao u kuu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27Upita ih on za zdravlje te e dalje: "A je li dobro va stari otac o kome ste mi govorili? Je li jo dobra zdravlja?" 28"Sluga tvoj, otac na, dobro je i jo je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujui potovanje. 29Podigavi svoje oi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo va najmlai brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" 30Josip se poslije toga pouri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplae. Ue u jednu sobu i tu se isplaka. 31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajui se, naredi: "Posluite ruak!" 32Stavie njemu napose, njima napose, a napose opet Egipanima koji su s njim jeli. Egipani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipanima bilo odvratno. 33I kad posjedae pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlai prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 34I nareivae on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijae pet puta vei od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.