1Onda Josip naredi upravitelju svoga kuanstva: "Napuni vree ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vree. 2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vree najmlaega, zajedno s njegovim novcem za ito." On uini kako mu je Josip naredio. 3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 4Tek to su izili iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip ree upravitelju svoga kuanstva: "Na noge! Poi za onim ljudima! Kad ih stigne, kai im: 'Zato uzvraate zlo za dobro? 5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne ita iz njega proricanje? Zlo ste uinili!'" 6Stigavi ih, ponovi im te rijei. 7Oni odgovore: "Zato nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uine takvo to! 8ak i novac koji smo nali u svojim vreama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kue tvoga gospodara! 9Onaj u koga se od tvojih slugu nae, neka se usmrti, a mi drugi postat emo robovi tvome gospodaru." 10"Premda je ono to predlae pravo", preuzme on, "ipak e samo onaj u koga se ukradeno pronae biti moj rob, a ostali bit ete slobodni." 11Bre spustie vree na zemlju i svaki svoju otvori. 12On je pretraivao, poevi s najstarijim i zavrivi s najmlaim. Pehar se nae u Benjaminovoj vrei. 13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. 14Kad su Juda i njegova braa ponovo stupili u Josipov dom, jo je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. 15Onda im Josip ree: "Kakvo je to djelo to ste ga uinili? Zar ne znate da se ovjek kao to sam ja bavi proricanjem?" 16Nato Juda odgovori: "to bismo mogli rei svome gospodaru? to moemo kazati, ime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se naao pehar." 17"Daleko od mene da uinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se naao pehar bit e moj rob, a vi drugi poite mirno k svome ocu!" 18Onda mu se Juda primae i ree: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rije uima gospodara svojega i neka se tvoja srdba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu. 19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo kojega brata?' 20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo ima jednog sina, roena u njegovoj starakoj dobi. Taj je najmlai. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' 21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oi?' 22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeak ne moe ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' 23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va najmlai brat s vama ne doe ovamo, vie ne smijete preda me.' 24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijei moga gospodara. 25Na nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' 26Odgovorili smo: 'Ne moemo onamo. Samo ako s nama poe na najmlai brat, sii emo, jer ne smijemo pred onoga ovjeka ako ne bude s nama na najmlai brat.' 27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ena mi je rodila dva sina. 28Jedan je nestao, te sam zakljuio: sigurno je rastrgan! Odonda ga vie nisam vidio. 29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesrea snae, moju ete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u eol.' 30Ako sad doem k tvome sluzi, ocu svome, a mladi - iji je ivot tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 31on e svisnuti kad vidi da djeaka nema s nama; tako e tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca naega, dolje u eol. 32Jer tvoj je sluga zajamio ocu svome za djeaka, rekavi: 'Ako ti ga ne vratim, bit u kriv svome ocu svega vijeka.' 33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeak neka ide natrag s braom. 34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad to bi snaao moga oca."