1Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braa stigoe sa svojim ovcama i govedima i sa svime to imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u goenskom kraju." 2I uzevi petoricu izmeu svoje brae, uvede ih faraonu. 3Onda faraon zapita njegovu brau: "ime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoari, ba kao to su bili nai preci. 4Doli smo da potraimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoe faraonu, "jer je nestalo pae za stada tvojih slugu, strana glad pritite kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u goenskom kraju." 5[5a] Faraon ree Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u goenskom kraju. A ako zna da meu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoe u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to u, ree Josipu: "Budui da su tvoj otac i tvoja braa doli k tebi, 6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju brau u najboljem kraju." 7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" 9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalakog ivljenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ivota; ne dostiu brojem godine ivljenja na zemlji mojih otaca." 10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 11Tako Josip nastani svoga oca i svoju brau davi im u vlasnitvo najljepi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju brau i svu oevu obitelj sve do najmanjega. 13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strana glad: izmui ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14Josip pobra sav novac to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za ito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipani dou k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zato da pomremo pred tvojim oima? Novca vie nema." 16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa u vam dati ita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." 17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davae kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 18Kad je ona godina prola, dou k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne moemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su ve ustupljena gospodaru; drugo nita ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19Zato da unitimo na tvoje oi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i nae zemlje u zakup za kruh, i tako emo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preivimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pusto!" 20Tako Josip stee faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasnitvo, 21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22Jedino nije preuzeo sveenikih imanja, jer je faraon davao sveenicima odreeni dio, i tako su ivjeli od prihoda to im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23Onda Josip ree svijetu: "Budui da sam danas za faraona prekupio i vas i vau zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ete davati jednu petinu, dok e etiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vaim domovima i za hranu vaoj djeci." 25Oni odgovore: "ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru to moemo biti faraonovi robovi." 26Tako Josip napravi za Egipat zemljini zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveenika imanja nisu prela faraonu. 27Izraelci se nastanie u zemlji egipatskoj, u kraju goenskom; u njem stekoe vlasnitvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoi. 28U zemlji egipatskoj poivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva ivota iznosila sto etrdeset i sedam godina. 29A kad se priblii vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu ree: "Ako mi eli ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uinit u kako si rekao", odgovori. 31"Zakuni mi se!" - ree. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.