1Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manaea i Efrajima. 2Kad Jakovu rekoe: "Evo ti je doao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 3Ree Jakov Josipu: "Bog Svemoni, El adaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 4a potom mi ree: 'Uinit u te rodnim i mnogobrojnim, uinit u da postane skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat u ovu zemlju u posjed zauvijek.' 5Sad, oba tvoja sina to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manae neka budu moji kao i Ruben i imun! 6A djeca to su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje brae. 7Kad sam se, naime, vraao iz Padana, na moju alost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadanji Betlehem." 8Opazivi Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" 9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", ree. 10Izraelu oi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 11Potom Izrael ree Josipu: "Nisam oekivao da u jo ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." 12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. 13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manaea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primae. 14Ali Izrael isprui svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlai, a svoju ljevicu na glavu Manaeovu - tako je drao ruke unakrst - iako je Manae bio prvoroenac. 15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govorei: "Bog, ijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 16aneo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih prea Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnotva se mnogobrojna po zemlji razmnoili!" 17Kad je Josip vidio da je njegov otac poloio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oima to uini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manaeovu. 18"Ne tako, oe moj," ree Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" 19Ali njegov otac to odbije rekavi: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega e postati narod i bit e velik. Ali njegov mlai brat bit e vei od njega, a njegovo e potomstvo biti mnotvo." 20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavi: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govorei: Kao to je Efrajimu i Manaeu, nek' i tebi Bog uini!" Tako stavi Efrajima pred Manaea. 21Poslije Izrael ree Josipu: "Ja u, evo, naskoro umrijeti; no Bog e biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaih otaca. 22A tebi ostavljam ekem, neto vie nego tvojoj brai, to sam ga svojim maem i lukom osvojio od Amorejaca."