1Jakov zatim sazva svoje sinove te ree: "Skupite se da vam kaem to e vas snai u kasnije vrijeme: 2Okupite se, ujte, sinovi Jakovljevi, ujte oca svoga Izraela! 3Ti Rubene, moj prvoroene, snaga ti si moja, prvenac moje mukosti. Istie, se ponosom, snagom se istie, 4no, poput vode nabujao, nee vie imati prvenstva, jer na leaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. 5imun i Levi braa su prava! Maevi im orue nasilja. 6Na njihova vijeanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. 7Prokleta im srdba, jer je preestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit u ih po Jakovu, Izraelom raspriti. 8Judo! Tvoja braa slavit e te; svagda ti je aka na iji dumana, sinci oca tvoga tebi e se klanjat. 9Judo, laviu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuke! Tko bi ga draiti smio? 10Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od nogu njegovih udaljiti nee dok ne doe onaj kome pripada - kome e se narodi pokoriti. 11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za okot. U vinu on kupa svoju odjeu svoju halju u krvi od groa. 12Oi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. 13Zebulun e stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit e brodarima, uz bok njegov Sidon e leati. 14Jisakar je koat magarac polegao meu ogradama. 15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te lea svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. 16Dan e narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. 17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze to e konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak e pasti. 18U spas tvoj se, Jahve, uzdam! 19Gada e pljakat razbojnici, pljakom e im za petama biti. 20U Aera bit e hrane, poslastica za kraljeve. 21Naftali je kouta lakonoga koja krasnu lanad mladi. 22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. 23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljakali. 24Ali luk mu vrst ostaje, miice mu ojaale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, 25Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomae, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! 26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, elja vjenih breuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeu brae posveenog! 27Benjamin je vuk grabeljivi, lovinu on jutrom jede, a naveer plijen dijeli." 28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. 29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro u se pridruiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30u spilji to se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31Ondje je sahranjen Abraham i njegova ena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." 33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povue noge natrag na postelju te izdahnu - pridrui se svojim precima.