1Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2Poslije toga Josip naredi lijenicima koji su se nalazili u njegovoj slubi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirae Izraela. 3Trebalo je etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipani oplakivali. 4A kad je prolo vrijeme oplakivanja, Josip ree onima u dvoru faraonovu: "Uinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 5Moj me otac zakleo govorei: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda u se vratiti." 6Faraon odgovori: "Otii gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." 7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su poli i svi faraonovi slubenici - odlinici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8sva Josipova obitelj, njegova braa i oeva porodica. Jedino su u goenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9S njim su ila i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10Stigavi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrae ondje veliko i sveano naricanje. Josip odra sedmodnevnu alost za ocem. 11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoe: "To ti je sveano naricanje Egipana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12Jakovljevi sinovi uine kako im je naredio otac: 13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14Poto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braa i svi koji su s njim ili da mu oca pokopaju. 15Kad su Josipova braa vidjela da im je otac umro, rekoe: "to ako je Josip na nas ljut i pokua uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" 16Stoga porue Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 17'Ovako recite Josipu: Oprosti brai svojoj zlo i grijeh to su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijei Josip brizne u pla. 18Tada sama njegova braa dou k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" 19Josip im odvrati: "Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! 20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uini to se danas zbiva - da spasi ivot velikom narodu. 21Zato se ne bojte! Ja u se brinuti za vas i za vau djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeima. 22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oevim. Poivje Josip stotinu i deset godina. 23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treeg koljena; a raala se djeca i Makiru, Manaeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24Napokon ree Josip svojoj brai: "Ja u, evo, naskoro umrijeti. Ali e se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju to ju je pod zakletvom obeao Abrahamu, Izaku i Jakovu." 25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog e se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" 26Josip umrije kad mu bijae sto i deset godina; balzamirae ga i u Egiptu poloie u lijes.